Marketing
HUS
HRVATI U SVIJETU
VVIDIK
Zagreb/Lekenik
sastavio i napisao
Ivan Dumbović
HRVATI U SVIJETU
PRETHODNI SVEZAK – GRAĐA - POKAZNO-POZIVNI SVEZAK
POZIV SVIMA KOJI IMAJU ZA PREDLOŽITI NOVE NATUKNICE
POTPUNO ILI DJELOMIČNO OBRAĐENI I NEISPRAVLJENI ŽIVOTOPISI
DIO LITERATURE IZ KOJE ĆEMO UVRSTITI SVE ODGOVARAJUĆE ŽIVOTOPISE
Hrvatska povijest stvarana je u Hrvatskoj, ali su je u znatnoj mjeri stvarali i Hrvati izvan domovine.
Očekujemo prijedloge za uvrštenje više tisuća istaknutih gospodarstvenika, sportaša, sveučilišnih djelatnika, umjetnika, znanstvenika ……
R E C E N Z E N T I:
Dr. sc. Marijan Brajinović, Beč, Austrija
Dr. sc. Ćorić, Šito Šimun, Zagreb
Dr. sc. Josip Ivanović, Subotica, Srbija
Dr. sc. Šime Ivanjko, Maribor, Slovenija
Dr. sc. Ivo Komšić, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Dr. sc. Vinko Šokčević, Pečuh, Mađarska
Dragutin Šurbek, Zagreb, Hrvatska
Mato Tkalčević, dipl. iur. St. Albana, Victoria, Australija
i DRUGI
Enciklopedija HRVATI U SVIJETU
Poštovanim predstavnicima Hrvata i Hrvatima (i podrijetlom Hrvatima) izvan Domovine!
Istražujući djelatnost svih Hrvata u Domovini i u Svijetu došli smo do argumentiranog zaključka da smo malobrojan, ali ipak veliki narod, jer tijekom prekotisućljetne poznate nam povijesti imamo bliske odnose s bližim i daljim inozemstvom, natprosječno participiramo (u odnosu na našu brojnost) u svjetskoj znanosti, kulturi, umjetnosti, politici, u mnogim granama gospodarstva, donatorstvu, organizaciji, utemeljiteljstvu, sportu, medicini, u školstvu, na sveučilištima, politici ……
Krajnje je vrijeme da se počne s izdavanjem velike monografije (biografsko-leksikografsko-enciklopedijskog karaktera) pod naslovom HRVATI U SVIJETU tijekom cijele poznate nam povijesti i u čitavom Svijetu. Dosad imamo više vrijednih monografija o Hrvatima u pojedinim zemljama, regijama, koje smo već djelomično nabavili i koristili u dosadašnjem istraživanju, a također imamo preko pet stotina hrvatskih i stranih enciklopedija, leksikona, priručnika, spomenica, kompendija, udžbenika, almanaha, monografija, povijesti pojedinih znanstvenih disciplina, radove tipa Tko je tko i drugo, u kojima su uvršteni i mnogi Hrvati.
Sastavili smo i počinjemo s izdavanjem pripremljenog prethodnog djela
građa za enciklopediju HRVATI U SVIJETU
koje je time RADNA enciklopedija, jer uz u ovu GRAĐU…uvrštene, te koje nam nudi raspoloživa literatura, skupit ćemo podatke o svima sveučilišnim, visokoškolskim djelatnicima u svim zvanjima i sve druge istaknute predložene Hrvate, stoga pozivamo sve koji imaju nekoga za predložiti da to i učine (da surađuju)!
Riječ je o istaknutim Hrvatima (ili podrijetlom Hrvatima) koji su imali značajniji kontakt s inozemstvom ili su živjeli i djelovali isključivo u inozemstvu. Koncepcija rada je uobičajena (ime, mjesto i datum rođenja i smrti /, za umrle/, podrijetlo i podaci o obitelji, iz kojeg kraja su doselili u novu domovinu (oni ili njihovi preci), podaci o školovanju, podaci za sve završene škole, za magistre i doktore znanosti i naslove magistarskih i doktorskih radova/, važniji podaci o djelatnostima/, radna mjesta i postignuća /, sve važnije društvene aktivnosti, rezultati, nagrade, priznanja/, objavljeni radovi, radovi o njemu ili njoj ……
Veličinu natuknice (životopisa) o pojedincima određuje raspoloživa relevantna građa (bez ograničenja). Molimo svu gospodu koja mogu pomoći informacijama o pojedinim Hrvatima ili podrijetlom Hrvatima da nam budu suradnici i pošalju poznate podatke o istaknutim Hrvatima izvan domovine na navedene adrese.
KRITERIJ UVRŠTENJA JE PRETHODNA UVRŠTENOST U NEKOJ KNJIZI/LITERATURI/IZVORU koji će biti navedeni skraćenicama uz pojedinca i na kraju u literaturi (uvrstiti ćemo i suradnike i veće pretplatnike i donatore projekta).
Biti će uvršteni i svi sveučilišni djelatnici izvan domovine u svim zvanjima – od znanstvenog novaka do profesora, kao i hrvatski sveučilišni nastavnici i drugi djelatnici koji su imali značajniji kontakt izvan domovine.
I neće biti «Prokrustovih postelja», odnosno podobnih ili (izostavljenih) nepodobnih! U navedenoj prethodnoj knjizi – GRAĐI… donosimo neke dovršene natuknice i samo započete, naslovljene natuknice (životopisne članke o pojedincima) za preko šest tisuća (6007) Hrvata ili podrijetlom Hrvata, ili Hrvata po djelovanju i opredjeljenju, koji su uvršteni zbog svojeg gospodarstvenog, društvenog, kulturnog, prosvjetnog, preporoditeljskog, pedagoškog, znanstvenog …… djelovanja u cijelom Svijetu tijekom dvanaest stoljeća (obuhvaćeni su istaknuti Hrvati u Svijetu koji su rođeni od 1. pol. 9. st. do 1984. godine), bez obzira na političku ili bilo koju opredijeljenost – a sada nas zanimaju SVI istaknuti Hrvati u Svijetu /agronomi, bankari, brodari, cementari, činovnici, ćilimari, dobrotvori, donatori, ekonomisti, filmaši, graditelji, hokejaši, industrijalci, jezikoslovci, kuhari, liječnici, manageri, mecene, novinari, osnivači, pjesnici, rukovodioci, sponzori, sportaši, staklari, šumari, trgovci, umjetnici, vinogradari, zemljoposjednici, znanstvenici, željezničari ……), kako bismo sastavili što potpuniju veliku (višesvešćanu – vjerojatnih pet svezaka /ili više/, oko ili preko 1000 stranica (enciklopedijskog formata – cca A4, po svesku)
enciklopediju HRVATI U SVIJETU
Srdačan pozdrav i unaprijed hvala na suradnji (slanju prijedloga teksta životopisa za pojedine Hrvate, relevantnih izvora koji o njima govore ……), eventualnoj potpori, sponzorstvu (sponzorstvo je moguće i pretplatom na određen veći broj primjeraka i time također uvrštenje u istaknute Hrvate, jer će tako pomoći ovom značajnom projektu), donaciji, kupnji kompletne monografije u pretplati, 60 eura x broj svezaka + poštarina …… Tko želi samo ovaj prethodni svezak cijena je 70 eura (ili kunski ekvivalent).
Unaprijed se zahvaljujemo !
Prof. dr. sci. Ivan Dumbović, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Žiro-račun: 2402006-1031262160 (erste. banka)
Poziv na broj: 05 804025002-3100185976
MB: 0705945370002
Devizni račun -Zagrebačka banka
0705945370002
Ivan Dumbović
Zagrebačka 18 e, 44272 Lekenik
ZABA HR
SWIFT
2448108156
3228021629
HR6123600003228021629
IBAN
P R E D G O V O R
- Zašto enciklopedija HRVATI U SVIJETU?
Suvremena povijest sve više omogućuje dotok, protok i korištenje informacija. Hrvati su jedan od najraseljenijih naroda u posljednjih preko stotinu godina. Međutim, Hrvati su tijekom cijele svoje povijesti djelovali izvan domovine i isticali se svojim različitim djelovanjima. Nerijetki su stekli ogromne zasluge za cijelo čovječanstvo. Za cjelovitiju povijest Hrvata ovakav rad je znatan preduvjet.
- Zašto ovaj prethodni svezak/građa/radna enciklopedija?
Za to postoji nekoliko razloga; najprije zbog mogućnosti da se broj natuknica (broj uvrštenih) znatno proširi, jer mnogi istaknuti Hrvati u Svijetu nisu još nigdje u Hrvatskoj obrađeni/prikazani; zatim da se Hrvate u Svijetu uvjeri o tome kakav će to rad biti (stoga su i navedene natuknice u rasponu od dvanaest stoljeća) i da bolje mogu surađivati, jer tako će to biti i radna enciklopedija.
- Zašto kronološki?
Kronološki redoslijed omogućuje povijesno sagledavanje znatno bolje od abecednog (u abecednom redu mogu biti susjedne natuknice i o osobama koje dijeli tisuću i više godina), međutim, da bi se čitatelji lakše snalazili svaka natuknica o određenoj osobi ima i svoj redni broj koji je na kraju u abecednom popisu pridodan svakoj natuknici.
- Zašto ovaj kriterij: svi koji su znatnije djelovali izvan Hrvatske, školovali se, reprezentirali Hrvatsku, Hrvate?
To je jedino logičan kriterij, jer u enciklopedije, leksikone …… uvrštavaju se istaknuti ljudi u nekom određenom području. Okvire domovine prešli su i mnogi koji se nisu trajno iselili iz Hrvatske, ali su Hrvatsku i Hrvate predstavljali u Svijetu, bili su upućeni na inozemstvo.
- Zašto relativno opširne natuknice?
Iz jednostavnog razloga da bi bili korisniji s više podataka. Tako će popis radova biti od znatne koristi mnogima zainteresiranima.
- Međutim, neke će natuknice, koje smo primili, morati biti u određenoj mjeri racionalizirane.
- Neke će natuknice možda biti i ispuštene (ako ne udovoljavaju kriterijima), a još se više nadamo prijedlozima za nove natuknice.
- Nastojat ćemo uvažiti sve korisne kritike, prijedloge, savjete (nećemo biti «tvrda uha za glas razuma», naprotiv nastojat ćemo oponašati pametne ljude; koji pitaju i kad znaju).
- Zašto će biti uvršteni i oni koji su samo veći pretplatnici ili donatori?
Zato jer su pomogli ovaj veliki projekt i omogućili ga, jer su mnogi od uvrštenih činili slična djela i time stekli status istaknutih Hrvata.
Primjeri nekih natuknica/članaka/životopisa
1. BRANIMIR (Branimerus, Branimirus, Brannimerus, Breanimir) (?, 1. pol. 9. st. - ?, nakon, 892.) PHE, ZZH, HE1, EJ1, LJLZ, OPEN, EHPK, HBL, HOL, HL, HE2, ENCON, HOBLEK hrvatski vladar od svibnja 879. do 892. …… Dolaskom na prijestolje, izrazio je vjernost papi Ivanu VIII, koji ga je zajedno s hrvatskim narodom i njegovom državom blagoslovio 21. svibnja 879. u crkvi Sv. Petra u Rimu. Taj je javni papin blagoslov značio prema tadašnjemu pravu, u skladu s ideologijom papinskog univerzalizma i njegovim pravom priznavanja zakonitosti vlasti i vladara, priznanje Branimira zakonitim vladarom Hrvatske i Hrvatske neovisnom državom. …… QQQ
2. DŽAUHAR BEN ABDALLAH (Djarshar, Djauhar, Djawhar, Gehoar, Jauhar, Gawhar) (? Cavtat, oko 911. - Kairo, 28./1./992.) HE1, OPEN, HBL, FŠCKH, HOL, HL, OSP, HE2, ORL, HOBLEK, PEDAGOZI egipatski državnik i vojskovođa, islamizirani Dalmatinac (najvjerojatnije hrvatskog podrijetla). Nadimak Saklabi na arapskom znači Slaven. Kao rob postaje savjetnik kalifa El Kaima (934.- do 946.), a unuk potonjega mu povjeri upravu države i vojske. Kao politički i vojni upravitelj Egipta utemeljio je novu egipatsku prijestolnicu Kairo 969. Gradio je u Kairu od 970. do 972. glasovitu džamiju al-Azhar («Najsjajnija») koju svečano otvara 22./6./972. Uz džamiju su se s vremenom dograđivale školske zgrade i razvilo sveislamsko Sveučilište «Gemih Hashare» (na kojem se studirala teologija, pravo, hadis, filologija i retorika).
3. GLAVAČ, Stjepan (Stephanus Glavach Croata Varasdiensis) (Varaždin, 13./12./1627. – Trnava, Slovačka, 4./8./1680.) PHE, ZZH, NESHS, LEKM, EJ1, PZIHFB, LJLZ, POEN, OPEN, VBPHZB, EJ2, EHPK, HBL, GGSV, EHUM, ŽDHEZON, HOL, TVBLT, PMF, HL, HRVIEU, OSP, HE2, HER, ORL, HESK, VŠL, HOBLEK, PEDAGOZI hrvatski teološki pisac, kartograf, filozof, matematičar i sveučilišni profesor kanonskog prava, dekan fakulteta. Isusovačku gimnaziju polazio je u rodnom gradu. Nakon završene prve godine studija filozofije u Grazu, stupio je 1648. godine u Družbu Isusovu u Beču. Studij je nastavio nakon dvogodišnjeg novicijata, te po završetku 1654.-1656. poučavao u zagrebačkoj gimnaziji. Teologiju je četiri godine studirao u Grazu, gdje je 1662. stekao doktorat. Predavao je matematiku u Grazu (1662, 1669.-1670.) i Linzu (1671.), moralnu teologiju u Zagrebu (1666.-1667, 1676.), kanonsko pravo u Celovcu/Klagenfurtu (1672.-1675.) i Trnavi (1677.-1680.) i dekan je na Sveučilištu u Trnavi. Prvi je profesor filozofije na zagrebačkoj Akademiji (1663.-1665.), pri otvorenju prvo akademsko predavanje održao je 6. studenog 1662. godine pa se od tog datuma računa visokoškolska nastava u Zagrebu (tema predavanja je bila tumačenje Aristotelovih prirodoslovnih gledišta). Autor je prvoga potpunijega zemljovida Hrvatske, kojeg je izdao 1763. godine.
4. EJUBOVIĆ, Mustafa - Šejh Jujo (Ejjubović, Must*ˇf ibn Yksuf ibn Murd al-Mostr+ al-Bosnaw+, Šayh, Yky+, Ayyub+-zde) (Mostar, 1651. – Mostar, 1707.) SBBZHBHTC, OPEN, EJ2, HOL, HL, HE2, HOBLEK, PEDAGOZI turski teološki pisac, pravnik, filolog, stilista, polihistor hercegovačko-hrvatskog podrijetla. Početno obrazovanje stekao je kod oca, a potom se zaputio u Carigrad, gdje je od glasovitih učenjaka Salih efendije Tirevije, Kara Bećira i Arap zadeta slušao više nauke i dovršio ih. Kao đak istaknuo se izvanrednim talentom i stekao lijep glas među ulemom. U Carigradu je predavao na visokim školama, u Mostaru obnašao dužnost muftije i bio profesor Karađozbegove medrese. Utjecao je na oblikovanje mostarskoga intelektualnoga kruga s kraja 17. i početka 18. stoljeća. Tridesetak zabilježenih njegovih djela, većinom na arapskom jeziku, komentari su i glose djela muslimanskih autoriteta iz šerijatskog prava, stilistike, sintakse, logike, dogmatike, leksikografije i propovjedništva, važnija djela: * Novi Komerntar * Ključ uspjeha * Otkrivanje tajni * Abdijeve upute * Srž nasljednog prava.
5. BAGLIVI, Đuro (pravo prezime Armeno, Baglivus, Giorgio, Georgius, Armenius) (Dubrovnik, 8./9./1668. – Rim, 17./6./1707.) PHE, ZZH, NESHS, LEKM, HE1, SVEZ, EJ1, PRL, PRL1, MEDEN, PZIHFB, LJLZ, OPEN, VBPHZB, EJ2, HBL, EHPK, MEDL, ŽDHEZON, HOL, VVHILE, HL, HRVIEU, OSP, HE2, HESK, VŠL, VCZHPSS, ENCON, HOBLEK, PEDAGOZI hrvatski i talijanski liječnik, istraživač i medicinski pisac, sveučilišni profesor hrvatskog podrijetla, rodom Dubrovčanin. Stekao je velik ugled kao praktični liječnik i sveučilišni predavač. Njegov se djed doselio u Dubrovnik iz Armenije pa se prezivao Armeno. Najprije školovan kod isusovaca u Dubrovniku, gdje je počeo pohađati humanistički tečaj što ga je vodio filolog i leksikograf Ardelio Della Bella. Na zamolbu Pietra Angela Baglivija, liječnika u Lecceu, da mu isusovci pošalju jednog darovitog dječaka kojeg bi on odgojio, izbor je pao na Đuru pa se on 1684. našao u Italiji. Odgojitelj (i posvojitelj) mu je dao svoje prezime i dobro obrazovanje. Đuro je studirao medicinu u Napulju 1684.-1688. Godine 1689.-1691. posjećuje rodni Dubrovnik, obilazi znamenita talijanska sveučilišta i bolnice, upoznaje istaknute humaniste i liječnike, vrši anatomske sekcije i fiziološke pokuse, proučava ljekovito bilje i djelovanje tvari uštrcanih u krvni optok životinja, bavi se kliničkim radom. Sredinom 1691. godine postaje u Bologni učenik Marcella Malpighija, jednog od najvećih liječnika i eksperimentatora onog vremena. Pod vodstvom iskusnog učitelja, najprije u Bologni a od travnja 1692. u Rimu, gdje se trajno nastanio, nastavlja anatomske sekcije upotpunjujući ih mikroskopskim istraživanjima, osobito proučavajući finu strukturu mišića i moždanih ovojnica, nastavlja fiziološke eksperimente i kliničke opservacije, zapažajući raskorak između tih istraživanja i kliničke prakse onog vremena. Poslije smrti Malpighija, kojega je po njegovoj želji sam secirao davši vrlo dobar opis njegove posljednje bolesti, preuzima 1695. dužnost liječnika pape Inocenta XII, a u rujnu 1696. izabran je za profesora anatomije i teoretske medicine na Sveučilištu Sapienza u Rimu. Krajem iste godine objavljuje prvu i najvažniju knjigu * De praxi medici, u kojoj je izvrsno prikazao metode i zadaće kliničke medicine. Djelo je snažno odjeknulo u europskoj medicinskoj znanosti, a Baglivija su u znak priznanja, izabrali za počasnog člana najuglednija učena društva (londonsko Royal Society, njemačka Academia Leopoldina, talijanska Accademia dei Fisiocritici i rimska Accademia degli Arcadi). Družio se s najistaknutijim talijanskim liječnicima, uspješno liječio mnoge bolesnike, a njegova izvanredna predavanja iz anatomije, praćena javnim sekcijama ljudskih leševa i originalnim fiziološkim pokusima na životinjama, posjećivalo je mnoštvo studenata i liječnika iz raznih zemalja. Nastavio je i nova znanstvena istraživanja: proučavao je mikroskopsku građu tjelesnih vlakana, istraživao slinu, žuč i krv čovjeka i životinja, proučavao mehanizam disanja, dokazuje nemogućnost spontane generacije crva u ljudskom tijelu, eksperimentalno dokazuje spinalnu provodljivost podražaja. Godine 1700. postaje liječnik pape Klementa XI, a 1701. ponovno profesor teoretske medicine na Sveučilištu Sapienza. Svoje drugo važno djelo * De fibra motrice et morbosa, izdaje 1700, a 1702. izlaze mu i sabrana djela koja će doživjeti više od dvadeset originalnih izdanja te niz prijevoda na europske jezike. Baglivi je bio predstavnik solidarnopatoloških koncepcija, začetnik «fibrilarne patologije». Otkrio je strukturalnu i funkcionalnu razliku između vlakana u mišićno-tetivnim snopovima i vlakana u vezivnim opnama i parenhimu organa te se uvrstio među najistaknutije istraživače mišićne fiziologije prije A. Von Hallera; također je prvi utvrdio razliku između glatkih i poprečno-prugastih mišića. U tumačenju fizioloških procesa najdosljednije je primijenio zakone mehanike objašnjujući sve funkcije živog organizma usporedbom sa strojevima. Začetnik toga ijatrofizičkog smjera u znanosti bio je istarski liječnik Santorio Santorio, za čije je glavno djelo De medicina statica Baglivi napisao opsežan komentar * Canones de medicina solidorum ad rectum statices usum (1704.). No, u svojim praktičnomedicinskim spisima – * De praxi medica – Baglivi je uvidio nedovoljnost i ograničenost krutih medicinskih teorija te se zalagao da se u kliničku praksu vrati hipokratski princip promatranja bolesnika. Mjesto ispraznih filozofskih spekulacija, Baglivi ističe važnost anatomskih sekcija, fizioloških eksperimenata i kliničkog proučavanja simptoma. Pridonio je stvaranju modernoga kliničkog pojma bolesti, sistematskom opisivanju pojedinih kliničkih sindroma i metodičkoj klasifikaciji bolesti. Zalagao se za umjerenu upotrebu lijekova i jačanje prirodnih obrambenih snaga bolesnika, teoretski je predvidio specifičnu kemoterapiju, među prvima je točno opisao trbušni tifus i srčanu dekompenzaciju, dao je vrijedne priloge znanosti o konstituciji i poznavanju fiziološke uloge zuba. U ostalim radovima pisao je o ugrizu otrovnog pauka tarantule navodeći liječenje glazbom, uspoređivao je krvni optok s mijenom plime i oseke, zanimao se za povijest medicine. Uz liječnički rad, bavio se numizmatikom, pisao o potresima, mineralogiji i meteorologiji. I pored nekih krivih zapažanja i zabluda o dijagnozi i prognozi bolesti i drugog, Baglivi je bio jedan od najvećih medicinskih autoriteta europske medicine svojega doba, a njegova su djela znatno utjecala na europske kliničare 18. stoljeća. Premda je živio u stranom svijetu, uvijek je s ponosom isticao svoje dubrovačko podrijetlo.
6. MOHOROVIČIĆ, Andrija (Volosko, Istra, 23./1./1857. – Zagreb, 18./12./1936.) ZZH, NESHS, SOEL, EJ1, LJLZ, OPEN, EHPK, HOL, HL, HE2, HER, PEDAGOZI hrvatski geofizičar, utemeljitelj, sveučilišni profesor. Gimnaziju je završio u Rijeci. Nakon studija matematike i fizike u Pragu doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1880. bio je gimnazijski profesor u Zagrebu i Osijeku, a potom kao profesor na Nautičkoj školi u Bakru (od 1882.), gdje je predavao meteorologiju i 1887. osnovao meteorološku postaju. Od 1898. privatni docent, a od 1910. naslovni izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1893.-1918. predaje geofiziku i astronomiju na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1892. do 1921. bio je upravitelj je Meteorološkog opservatorija u Zagrebu, Grič 3. Proveo reorganizaciju mreže meteoroloških postaja u Hrvatskoj. U srpnju 1899. osniva u tadašnjem kotaru Jaski prve postaje za obranu od tuče. Bavio se seizmologijom, otkrio 1909. na dubini od pedeset pet km porast brzine seizmičkih valova; taj sloj nazvan je Mohorovičićev diskontinuitet (Moho) time je prvi utvrdio postojanje Zemljine kore i jednoznačno odredio njezinu debljinu. Glavna skupština Međunarodnog astronomskog udruženja obilježila je jedan krater, promjera sedamdeset sedam km na tamnoj strani Mjeseca, njegovim imenom. Ubraja se među 20-ak najznačajnijih istraživača seizmologa u razdoblju 1860.-1936. Prvi znanstveni meteorolog, klimatolog i seizmolog, utemeljitelj hrvatske geofizike s kraja 19. i prve četvrtine 20. stoljeća. Član JAZU.
7. VUČETIĆ, Ivan (španjolski Juan Vucetich) (Hvar, 20./7./1858. – Dolores, Argentina, 25./1./1925.) ZZH, OPEN, HL antropolog, kriminalist, izumitelj daktiloskopije. Emigrirao je u Argentinu 1884. Godine 1888. zaposlio se u Središnjem uredu policije u La Plati, gdje je iduće godine postao šef odjela za statistiku. Izumio je općeprihvaćen postupak identifikacije osobe putem analize i klasifikacije papilarnih linija (nazvan po njemu méthode Vucetichienne). U okviru svog rada u policiji razvio je na temelju vlastitih zapažanja sistem klasifikacije otisaka prstiju i nazvao ga iknofalangometrija. Taj sistem uz kasnije radove F. Galtona, E. Henrya i drugih, bio je osnova suvremene daktiloskopije. Od 1909. Vučetić je bio državni vještak identifikator. U La Plati je osnovan Muzej Vučetić kojemu je bio i prvi direktor. Napisao je monografije * Instrucciones generales para el sistema antropometrico (La Plata, 1895.) * Dactiloscopia comparada La Plata, 1904.) * Evolucion de la dactiloscopia (Rio de Janeiro, 1905.). Bio je, zbog svojih brojnih rasprava iz antropoloških znanosti, počasni doktor sveučilišta u Brazilu i Kubi, te brojnih zavoda i akademija. Putovao je 1913. u svjetske centre, kako bi proučavao kaznene ustanove i da osnuje internacionalnu uniju za identifikacije. Vučetić je iznio četiri fundamentalna tipa otisaka prstiju u Argentini, koji zovu taj sistem i «Sistem dactiloscopio Argentino». QQQ
8. FELLER, Eugen Viktor (Lavov, Ukrajina, 26./1871. – Zagreb, 15./11./1936.) HBL, HE2, @ hrvatski ljekarnik i poduzetnik. Jedan od najuspješnijih ljekarnika i poduzetnika na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Začetnik industrijske proizvodnje lijekova i suvremene ljekarničke promidžbe u Hrvatskoj. Bio je vlasnikom prve ljekarne «Crvenom križu» u Grubišnom Polju, gdje je 1897. započeo proizvodnju pripravka glasovitog Elsa-fluida, eliksira koji je služio kao ljekovito sredstvo za ublažavanje bolova, živčanu iscrpljenost, jačanje mišića; pilule za pospješivanje probave i čišćenje; tinkture za kurje oči. Elsa-fluid je u ono vrijeme bio reklamiran u svim novinama, časopisima i kalendarima kao lijek za sve bolesti, a navodno je i pomlađivao. Godine 1899. postao je vlasnikom, ljekarne «Sveto Trojstvo» u Donjoj Stubici, gdje se, zahvaljujući proizvodnji i prodaji fluida, obogatio i preselio u Zagreb U Zagrebu je početkom stoljeća na uglu Jelačićevog trga i Jurišićeve ulice izgradio monumentalnu četverokatnicu «Elsa–fluid dom» (prema mišljenju nekih povjesničara umjetnosti, upravo je ta zgrada po konstrukciji i dekoraciji najmoderniji objekt tadašnjeg Zagreba, na samom uglu te zgrade naglašenom kružnim tornjem s kupolom isticala se reklama – golema boca fluida). Taj «neboder», kako su ga u ono vrijeme nazvali, doskora je postao senzacija za sve ljude iz provincije koji su se čudom čudili čega sve nema u Zagrebu. Na pročelju ove kuće ljekarnik Feller reklamirao je svoj znameniti lijek «Elsa-fluid». Pročelje je bilo u obliku boce, na zidovima reklamne poruke, a na krovu natpis Što je Elsa-fluid, to se zna. Zgrada je bila u stilu secesije, a ljudi su govorili da se Zagreb «amerikanizira», jer su slikarske dekoracije bile potpuno podređene neobičnom lijeku, koji sve liječi. Na pitanje da li Elsa-fluid doista pomaže, ljekarnik Feller je svom znancu odgovorio «Kak ne bi pomagal, kad je meni pomagel da podignem prvu četverokatnicu na Jelačić placu». Kasnije je sagradio i vilu u Jurjevskoj ulici. Zahvaljujući Elsa-fluidu, pošta u Donjoj Stubici (koja je djelovala od 1857. godine) početkom stoljeća ostvarivala je veliki prihod. Oko 1908. godine otpremala je dnevno tri do četiri stotine pošiljki lijeka i primala gotovo isto toliko pouzetnih novčanih uputnica. Većina Stubičanaca kada danas odlaze u ljekarnu u Donjoj Stubici zna da je ona u «Fellerovoj zgradi», no manje njih zna da je u svoje vrijeme «Elsa-fluidom» spretni Feller osvojio veliko svjetsko tržište kamo se eliksir naročito izvozio u doba prohibicije, jer je u velikom postotku sadržavao alkohol. Tvornica lijekova (zgrada, tvornica-laboratorij), koju je sagradio 1901. godine u Donjoj Stubici, bila je prva te vrste u Hrvatskoj. U Zagrebu je utemeljio tvornicu farmaceutskih proizvoda koja je zapošljavala više od sto radnika. Proizvodnjom fluida i spretnim poduzetništvom Feller je osvojio tržišta Austrije, Njemačke, Italije, Francuske, Engleske, Egipta, Kine, Japana i Amerike. Na svjetskom tržištu pojavio se i kolekcijama kozmetičkih i higijenskih preparata kojima je jedna od sastojina fluid. QQQ
9. SUZZALLO, Henry (San Jose, Kalifornija, 9./3./1873. – Seattle, 25./9./1933.) HL, JPHUA, PEDAGOZI američki pedagog i sveučilišni profesor i predsjednik sveučilišta hrvatskog podrijetla. Potomak je hrvatskih iseljenika. Kao dijete siromašnih roditelja, izrastao je u vođu s duhom filozofa. Prihvatio je američke ideale i naveo je svoje učenike da ih zavole. Bio je ugledni američki prosvjetni djelatnik. Diplomirao je na Sveučilištu Stanford 1899. godine, magistrirao na Sveučilištu u Kaliforniji 1918. godine. Bio je profesor na mnogim sveučilištima (Stanford, Columbia, Yale). Bio je rektor Sveučilišta Washington (1915.-1926.) te predsjednik zaklade Carnegie (od 1927.) utemeljene s ciljem unapređivanja prosvjete. Bio je prvi Slaven na toj dužnosti. Tijekom I. svjetskog rata bio je savjetnik predsjednika Wilsona, direktor narodnog savjetodavnog odbora. U to je vrijeme aktivno sudjelovao u radu pokreta Hrvata sa zapadne američke obale za osnivanje zajednice države Južnih Slavena. Pomogao je Hinkoviću u vrijeme kad je on predavao u Seattleu. Prilikom komemoracije Zrinskog i Frankopana 27. travnja 1918. godine u Seattleu on se u svom govoru obratio svojim useljenim sunarodnjacima riječima: Vi niste Austrijanci već sinovi Zrinskog i Frankopana. Poznat diljem SAD-a po svom prosvjetarskom radu, djelovao je tiho, u pozadini mnogih naprednih pokreta Držao je predavanja i u Europi o pedagoškim temama (posjetio je i Zagreb). Smatrao je da je uloga društvenih znanosti otkrivanješirih i dubljih tokova ljudskog razvoja. Njegova filozofija umjetnosti bila je proizvod dvaju određenih čimbenika: njegove bogate narodne baštine i velikog humanizma. Za njega je demokracija bila način života i njezino prvo opravdanje nije trebalo tražiti u promišljanju o pravima čovjeka već u činjenici da je ona bila sredstvo razvoja pojedinca i skupine. Vladu je smatrao sredstvom ispunjavanja, a ne potiskivanja čovjekova duha. Nakon smrti tisak ga je nazvao «jednim od najistaknutijih narodnih prosvjetnih djelatnika» koji je svoj život posvetio napretku prosvjete. Napisao je mnoge knjige o prosvjeti. * The Rise of Local School Supervision in Massachusetts (Razvoj mjesnog školskog nadzora u Massachusettsu, 1912.) * The Teaching of Spelling (Poučavanje sricanja, 1913.) * Our Faith in Education (Naša vjera u školstvo, 1924.). Kao koautor napisao je s Georgeom E. Freelandom knjigu * Fact and Story Readers (Čitatelji činjenica i priča, devet svezaka, 1930.-1931.).
10. DIVIZIĆ, Petar Ivan (Divizich, Peter John) (Gruda, u Konavlima, 16./6./1897. – Delano, SAD, 1./6./1989.) HBL, HL, JPHUA američki vinogradar, izumitelj, hrvatski iseljenički poduzetnik. Rođen je u poljodjelskoj obitelji. U SAD je došao 1920. godine. Kratko je radio u New Yorku kao građevinski radnik te u kamenolomima u Manistqueu u Michiganu. Godine 1921, stiže u Watsonville u Kaliforniji, priključuje se hrvatskim iseljenicima i radi na plantaži jabuka. U proljeće 1923. seli u Južnu Kaliforniju, u Orange County, a potkraj 1924. dolazi u Porterville u san Joaquin Valley i kupuje malo imanje. Gospodarski uspon je započeo izumom isušivača za voće te izvozom suhih šljiva i grožđica izvan granica SAD, te se obogatio. Postupno je širio posjed te se 1960-ih njegovo imanje u Delanu i Ducoru sastojalo od pet i pol tisuća jutara (preko tri tisuće hektara ili preko trideset dva kilometra četvorna) zemlje, uglavnom pod vinogradima. Suhu i gotovo neplodnu dolinu pretvorio je u vinogradarsku plantažu, jednu od najvećih na svijetu koju je podignuo jedan čovjek, te je natapao podzemnim cjevovodnim sustavom duljim od sedamdeset milja. Uzgojio je trideset četiri vrste stolnoga i vinskoga grožđa. P. J. Divizich Corporation izvozila je svoje proizvode u Hong Kong, Singapur, Filipine, Venezuelu, Brazil, Kubu, Veliku Britaniju, Nizozemsku i drugdje, a njezin vlasnik nazvan je «kraljem grožđa». Duž glavne portervillske ulice podignuo je nekoliko zgrada i trgovačko središte. Pomagao je i rodni kraj. Godine 1950. dao je popraviti krovište mjesne crkve na Grudi, a za drugoga boravka u domovini 1953. na temeljima crkvice iz 1392. godine podignuo je novu Sv. Tome. Zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa 1970-ih DelanoEarlimart District ograničuje mu opskrbu vodom, što je bilo uzrokom njegova skora gospodarskog pada. QQQ
11. FRANULIĆ ZLATAR, Lenka (Franulic Zlatar) (Antofagasta, 22./6./1908. – Santiago, 25./5./1961.) HBL, DMPHUČ, HE2, PEDAGOZI čileanska novinarka hrvatskog podrijetla. Prevodila i priredila je više književnih antologija. Godine 1953. bila je ataše za kulturu u Jugoslaviji. Bila je među prvim nastavnicima na Novinarskoj školi u Santiagu. Državna udruga novinarki Čilea utemeljila je godišnju novinarsku nagradu koja nosi ime Lenke Franulić Zlatar. Na grobu su joj uklesane riječi Pabla Nerude: Bila si predvodnik žena i pouka mnogobrojnim muškarcima.
12. GRGIĆ, Miljenko (Grgich, Mike) (Desne, kod Metkovića 1./4./1923. - iza 8./6./2008. HBL, @ svjetski glasovit vinar. Završio je Ekonomski tehnikum 1949. u Splitu. Nakon studija vinogradarstva i voćarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu iselio se 1956. najprije u Kanadu, a onda u SAD, gdje se u Kaliforniji posvetio vinogradarsko-vinarskoj proizvodnji. Radi u vinarijama Christian Brothers Winery i Lee Stewart (1958.-1959.), potom je u Rutherfordu enolog kemičar pri firmi Beileu Vineyard (1959.-1968 te glavni enolog u glasovitoj tvrtki Robert Mondavi Winery, Oakville (1968.-1972.). Tu prvi uvodi u proizvodnju američkih vina malolaktičnu fermentaciju. Tada se već kao afirmirani stručnjak zapošljava s partnerskim udjelom u firmi Château Montalena, Calistoga. Razvija vlastiti stil vina pa 1976. u Parizu njegov chardonnay pobjeđuje na ocjenjivanju naslijepo kalifornijskih chardonnaya i francuskih bijelih pinota. Godine 1977. udružio se s veletrgovcem kavom A. Hillsom i stvorio u Rutherfordu u Napa Valley, tvrtku Grgich Hills Cellar. Njegov chardonnay 1980. pobjeđuje na natjecanju među dvjesto dvadeset i jednim američkim chardonnayem, a Grgich Hills Cellar proglašena je američkom vinarijom godine. U svojim vinima chardonnay, fumé blanc, cabernet sauvignon i zinfandel razvio je poseban stil, kojim je stekao svjetsku glasovitost. QQQ
13. ROBIĆ, Ivo (Garešnica, 29./1./1923. – Zagreb, 9./3./2000.) TTNDH, HOBLEK hrvatski pjevač i skladatelj. QQQ
Post je objavljen 09.09.2008. u 21:32 sati.