Kad god se sjetim proslih dana,mjeseci i godina...
sve me to nekako vrati nazad i kao da opet
prozivljavam to...kad sam se ozljedila zaboli me na
tom mjestu opet prisjecajuci se...
ali ni jedna ozljeda ne zaboli kao gubitak neke osobe...
a jos jace kad prodes sada pokraj nje a susret se sveo
na jedan jedini pogled...pogled koji se izgubi medu tolikima
i nema mu povratka...a opet ponekad bude toliko znacajan
da mu posvetis sav svoj zivot....
sve te rane kao da se sve vise otvaraju,i sve vise bole
Dode i vrijeme kad se zapitas cemu tolika patnja....
kada ne pronades flaster da zaljepis tu ranu ili konac i
iglu da ju vijecno zakrpas...a opet te strah uhvati da ce flaster
odletjeti zapuse li jaci vjetar a konci popucati napregnes li se jace
I na kraju pustis da te rane same zacijele...
ali nazalost ostane taj oziljak...
koji ce te uvijek vratiti natrag i ponekad zaboljeti...
ali proci ce kroz tvoj zivot puno osoba,
neki ce biti samo prolaznici,neki ostati oziljak
a pak neki biti tvoj flaster koji ce prekriti sve te oziljke...
i voditi te tvom cilju,kreniti u buducnost zajedno s tobom...
biti tvoj san a na kraju i taj cilj....

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Post je objavljen 03.08.2008. u 21:29 sati.