Pregled posta

Zadnja kap

Priča je označena predikatom R iako joj bi joj ja jedva dala PG -15. Ima nešto nasilja, ali ništa više nego što je bilo u AtS epizodi u kojoj se događa dio radnje ove priče. Tek toliko da znate da priča nije klaonica unatoč predikatu autorice.

Mogući nepoznati pojmovi:

- ep. Gift - zadnja epizoda S5 kad se Buffy žrtvuje umjesto Dawn da spasi svijet
- “… voljela sam te više nego što ću voljeti išta u životu i zabila sam mač u tebe“ - ovo je zapravo dio Buffyinog monologa iz S7 BtVS-a kad je rekla za Angela -“Dala bi sve da sam mogla biti s…Voljela sam ga više nego što ću voljeti išta u životu! I zabila sam mu mač u srce jer sam morala.”
- “Nemoj što? Da te ne volim? Nisam znala da imam izbor u tome.” - to je Buffy rekla u razgovoru kad joj je Angel rekao da će otići
- Lorne - dobri demon iz druge dimenzije u AtS-u. Ima demonski caraoke bar koji je zaštićen protunasilnom čarolijom koju za njega obnavljaju tri vještice svako toliko (jer prestane djelovati). Također Lorne može čitati budućnost onima koji pjevaju.
- Somewhere Over The Rainbow (Negdje iza duge) - pjesma iz filma Čarobnjak iz Oza. Riječi pjesme pogledajte ovdje
- bravado - razmetanje hrabrošću da bi se sakrila nesigurnost ili strah

riječi među zvjezdicama su naglašene


Kategorija: AU, crossover, drama s nešto akcije

Zadnja kap
(Breaking Point)
by Kristi Allen

Predikat: R
Ukratko: “Nije važno. Ako Dawn umre, gotova sam s tim. Odustajem.” Buffy u ep. “Gift”. Ovo je AU gdje Dawn pogine i Buffy održi obećanje.
Poricanje vlasništva: Nije moje. Sve pripada Jossu i njegovoj genijalnosti


Gotovo je ispustila tanjure kad je ušao. To bi joj se prvi put dogodilo. Brzo se oporavila donoseći hranu dvojici kamionđija koji su bili u prolazu kroz L.A. i onda suzila oči u njegovom smjeru. Zalogajnica je imala uglavnom redovite mušterije i on nije bio jedan od njih. Novi su bili rijetkost.

“Pogledaj slatkiša koji je baš ušao. Prije ga nisam vidjela ovdje,” rekla Patty, noćna poslovođa. Buffy je voljela raditi sa Patty. Imala je malo natapiranu crveno obojanu kosu i bila je zabavna. Opuštena, imala je zajedljiv humor i ponašala se skoro majčinski otkad je Buffy počela tu raditi.

“Da… ja ću se pobrinuti za njega,” Buffy je odgovorila i otišla prema odjeljku u kutu gdje je sjedio. Stala je tamo sa prekriženim rukama i podignutim obrvama. “Što radiš ovdje?” Htjela je da to zvuči optužujuće, ali ispalo je mnogo mekše nego što je namjeravala. Previše je bila zauzeta činjenicom da je izgledao sretno, skoro onako kako je izgledao u drugoj godini u Sunnydaleu prije njenog sedamnaestog rođendana, prije nego je sve otišlo nizbrdo. Pitala se ima li nekog novog u životu i podsjetila se da nema pravo to pitati. Dok Riley nije pustio crtu u džunglu u lov na demone i ona je imala nekog novog.

“Pretpostavljam da mi nećeš vjerovati da sam došao nešto prigristi?”

“Ne, osim ako nisi doživio trenutak sreće i zlo je naglo izgubilo smisao za odijevanje,” nasmiješila se. Samo je bila zlobna, njegova odjeća je bila besprijekorna, nenapadna i nepromjenjena. Crne hlače, tamna košulja, duga kožna jakna.

“Sviđa mi se kava ovdje?” opet je pokušao.

“Živčan si od kave,” rekla je.

“Nekad sam bio,” odgovorio je i bilo joj je kao da ju je pljusnuo. Nekad ga je tako dobro poznavala, a sa tim malim komentarom je shvatila da više nije tako. Znala je te oči, taj mali nagib usana koji nagovještao smiješak, ali njega više ne.

“Onda, hoćeš li samo šalicu ili da ti odmah donesem litru,” oštro je uzvratila. Stavila je ruke na bokove u automatskom položaju prkosa.

“Neću,” odgovorio je blagim tonom, njegov glas tih u uobičajenom brujanju razgovora zalogajnice. Gledao je jelovnik kad je to rekao i onda ju je konačno pogledao. Bilo joj je pervezno drago što iako je izgledao sretnije, te tamne oči su i dalje bile zasjenjene krivnjom. “Willow mi je rekla za Dawn. Moja sućut.”

“Nisi ni poznavao Dawn,” odsjekla je. “Samo imaš sjećanja koja su ugradili glupi redovnici. Jesi li ih uopće dobio? Ili si ovdje da me nagovoriš da se nastavim boriti. To bi ona željela… tako joj odajem počast bla, bla, bla.” Gorčina joj se skupila u stomaku grčeći ga.

“Jednom nas je uhvatila da se ljubimo i zaprijetila da će reći tvojoj majci ako joj ne posudiš svoj plavi džemper. Rekla je da njoj ionako bolje stoji. Nije bila u pravu, ali i njoj je dobro pristajao.”

Bol ju je iznenadila, stežući joj pluća i puneći joj oči. “Neću razgovarati o tome,” istisnula je i okrenula se na peti da pobjegne od njega. Njegovi prsti su joj se ovili oko zapešća i oklijevala je samo trenutak prije nego se istrgla. Možda više ne ubija, ali i dalje je Ubojica.

Nije ju opet pokušao zaustaviti nego je naručio kavu od druge konobarice i ostao u kutnom odjeljku. Buffy je okrenula očima odlučna da ne dopusti da je ometa njegova prisutnost. Uzimala je narudžbe, donosila hranu i razgovarala sa gostima. Smjena joj se bližila kraju kad se Patty približila. Namješila se i malo je gurnula laktom. “Izgleda da se sviđaš Romeu ondje. Nije skinuo pogleda s tebe otkad si otišla.”

“Samo je u šoku. Naviknut je da on odlazi,” Buffy je promrmljala. Činilo joj se da će Pattyjine obrve nestati ispod kose koliko ih je podigla.

“Srce! Moraš reći prijateljici kad ušeta bivši koji tako izgleda,” uzviknula je.

Buffy je uzdahnula i okrenula očima. “Zove se Angel. Nekad smo hodali.” Znala je da će Patty pitati i nadala se da će je ovako manje gnjaviti.

“Pa bome, ime mu pristaje,” rekla je Patty. Odmjerila je Buffy od glave do pete pa pogledala prema Angelu. “Zašto ne odeš ranije? Nema puno ljudi, a on očito želi razgovarati s tobom.”

Buffy je odmahnula glavom. “Ne. Trebam novac, a on zaslužuje čekati.” Otišla je iza šanka prije nego je Patty mogla odgovoriti. Ostala za prkos njemu sat duže od uobičajene smjene konačno odustajući kad joj je Patty rekla da joj zalogajnica neće platiti preko četrdeset sati tjedno.

Nije ni pogledala prema Angelu kad je izašla na ulicu sa torbom prebačenom preko ramena. Osjetila je kad joj se približio. Njegovu prisutnost je uvijek osjećala sve do kostiju. “Zašto si još uvijek ovdje?” rekla je u hodu ne okrečući se. “Izrazio si sućut. Obavio si svoju građansku dužnost. Idi kući.”

“Što radiš, Buffy?” konačno je upitao.

“Idem kući. Odradila sam smjenu od dvanaest sati. Umorna sam i noge me bole.” Ubrzala je korak, ljuteći se kad je on učinio isto. Šuteći ju je pratio do stanbene zgrade uz stepenice sve do njenog stana. Otključala je i ušla ostavljajući vrata širom otvorena. Zastao je na pragu ne mogavši ući bez verbalnog poziva. Hodala je po stanu, izula cipele, razvezala punđu i nestala u kupaonici. Presvukla se u hlače od trenirke i običnu bijelu majicu na naramenice. Kad se vratila u dnevni boravak ugledala ga je kako stoji oslanjajući se na nevidljivu barijeru koja mu je priječila ulaz. Okrenula je očima, stavila led u čašu i nalila vodu iznad sudopera.

“Koliko dugo planiraš tu stajati?”

Slegnuo je ramenima. “Vrijeme mi nije problem i hodnik je bez prozora,” odgovorio je, kratko pogledavši prema oba kraja hodnika.

“Dobro. Uđi,” odrezala je. Prepreka je nestala i prešao je preko praga zatvorivši vrata iza sebe. Gledala ga je sa suženim očima. Zaboravila je kako je tvrdoglav, kako ju je znao čekati kad je osjećao da ima nešto za reći. Nastavila je svoju večernju rutinu perući zube i umivajući se dok nije napokon sjela na kauč uz njega. Upalila je mali crno-bijeli televizor i podvila noge pod sebe. Ako hoće biti tvrdoglav bit će i ona.

Iznenadio ju je obuhvativši joj gležanj i stavljući joj nogu na svoje krilo. Počeo joj je masirati stopalo, prelazeći preko svoda i pritiskajući petu i ispod prstiju. Promatrala ga je, nešto što nije imala priliku raditi već dugo vremena. Ispružila je ruku i dodirnula mu sljepoočnicu prstima prolazeći kroz gustu kosu i niz vrat sve do ispod ovratnika njegove košulje. Zatvorio je oči i nagnuo se prema njenoj ruci kao veliki mačak. Navrle su joj suze na oči kad se zapitala koliko je vremena prošlo da ga je netko tako dodirnuo.

“Je li stvar u mojem dodiru? Ili te nitko nije tako dodirnuo?” Iznenadio ju je vlastiti glas. Pomislila je to, ali nije namjeravala izgovoriti.

“Ne znam koji je ispravan odgovor na to,” napola se nasmiješio i dalje joj masirajući stopalo.

“Nema ga. Samo reci istinu.”

Kimnuo je. “Tvoj dodir.”

“Dobar odgovor,” malo se nasmiješila. Uhvatio joj je drugo stopalo i započeo isti postupak na njemu. “Angele, što zapravo radiš ovdje?” tiho je upitala nakon nekoliko trenutaka.

“Tvoji prijatelji su zabrinuti za tebe. Nisi htjela razgovarati s njima od Dawnine smrti…ja sam bio zabrinut,” rekao je ne dižući pogled.

“Znaš, kod junaka i branitelja je to što nikad ne izgube. Ne slome se i ne posustaju. Kad bi ih išla vidjeti, plakali bi i molili, tražili da se vratim, podsjećali me na moju sudbinu. Ne želim više spašavati svih. Žrtvovala sam svoj život za svijet. U redu, bio je to plitak život, ali bio je moj. Umrla sam da spasim svijet i nisam dobila odmora.” Pogledala je u Angela. “Žrtvovala sam tebe… voljela sam te više nego što ću voljeti išta u životu i zabila sam mač u tebe.” Suze su joj opet ispunile oči i duboko je udahnula. “Dala sam svijetu sve... mislila sam da je vrijeme da dobijem nešto zauzvrat. Dawn je bila zadnja kap koja je prelila čašu. Ona je bila dio mene koji je bio nedirnut. Ona je bila dio mene koji će dobiti sve što poželi. Sada toga više nema i od mene je ostala samo ljuska.”Angel je ispružio ruku i nježno joj obrisao suze sa obraza pa je povukao u svoj zagrljaj. Tu se opustila nalazeći utočište gdje se može slomiti i plakati prvi put od Dawnine smrti.

*

Buffy se probudila sa ukočenim vratom. Zagunđala je i počela se okretati tek onda shvativši da nije na pomalo grbavom krevetu koji je došao sa stanom. Otvorila je oči i ugledala Angela kako je promatra. “Uvijek je bilo čudno kad bi me gledao dok spavam,” promrmljala je. Odmaknuo je ruke kad se zijevajući protegla i ustala. Stomak joj je buntovno zakruljio.

“Imaš li jaja?” upitao je i sam ustajući i krenuvši prema njenoj maloj kuhinji. Otvorio je hladnjak i počeo kopati po njemu.

“Aha, na drugoj polici u pozadini,” uputila ga je. “Idem se istuširati.”

Kad se vratila čista i preodjevena, omlet ju je čekao na stolu. Sjela je za stol s jednom nogom savinutom na stolici. Angel je stavio čašu narančinog soka na stol i sjeo preko puta nje.

“Što imaš u planu za danas?” upitao je.

“Imam posao u šest, do tad…” slegla je ramenima.

“Znači tako svaki dan? Posao i…” slegao je ramenima oponašajući je.

“Uglavnom.”

Kimnuo je gledajući kako jede. “Ne ubijaš demone… nikad?”

“To bi bila definicija odustajanja,” uzvratila je Buffy. Glas joj je postao krut i hladan. Znala je da je cilj tog posjeta nagovaranje da nastavi biti dobru bitku. “Stvarno ne želim razgovarati o tome.” Odgurnula je tanjur sa napola pojedenim omletom.

Gurnuo je tanjur natrag prema njoj. “Pojedi do kraja. Premršava si.”

“Koliko dugo ćeš odlagati govor?” Upitala je gledajući u tanjur prije nego je opet uzela vilicu i počela premetati hranu.

“Koji govor?”

“Znaš već, imaš sudbinu, Dawn bi željela da se nastaviš boriti. Jedino joj tako možeš odati počast…i tako dalje i tako bliže.”

“Očito sve to već znaš pa zašto da ponavljam?” rekao je Angel.

“Znači misliš da bi trebala nastaviti ubijati, ponašati se kao se to nije dogodilo, kao da nije ni postojala.”

“Ne,” Angel je odmahnuo glavom. “Nikad to nisam mislio. Živa si jer je postojala. Ne bi bilo u redu da je zaboraviš ili se ponašaš kao da nije postojala. Ovdje sam samo zato jer sam zabrinut za tebe. L.A. je veliki grad. Mislio sam da bi možda voljela vidjeti prijateljsko lice.”

Mali smiješak je nakrivio Buffyine usne i nešto ukočenosti je nestalo. “To je dobro lice.”

*

Upali su u rutinu. Pojavio bi se svaku večer otprilike sat vremena prije nego bi joj smjena završila. Katkad bi otišli na večeru. Uvijek bio naručio predjelo i uzeo zalogaj tu i tamo jer nije voljela jesti sama. Ponekad bi otišli u kino i u šetnju po parku. Nikad nisu sretali vampire ili demone. Nije znala je li to slučajnost ili joj Sile konačno daju malo odmora. Kladila se na ono prvo.

Jedne noći su hodali kroz park kad je zastala i okrenula se prema njemu.

“Što radimo ovdje, Angele?”

Pogledao je po parku pa u nju. “Šetamo se? Rekla si da se ne želiš još vratiti u stan.”

Odmahnula je glavom. Zaboravila je kako katkad zna biti doslovan. “Ne…mislim na sada… nas. Gdje ovo ide?”

Angel je uvukao nepotreban udah i stavio ruke u džepove. “Ne znam. Trudim se ne razmišljati puno o budućnosti što se tiče nas. Znam da ne možemo imati što želim, ali previše te volim da te pustim.”

“Nemoj,” rekla je odmahujući glavom i fiksirajući pogled negdje preko njegovog ramena.

“Nemoj što? Da te ne volim? Nisam znao da imam izbor u tome.”

“I nemoj mi uzimati riječi iz usta, gade,” procijedila je sa naglom ljutnjom. Omotala je ruke oko pasa jer se bojala da će ga inače pljusnuti.

“Reci da me više ne voliš,” bio je uporan.

Sve u njoj se bunilo. Osjećala je da šesnaestogodišnja djevojka koja je nekad bila uzima zadnji dah kad je promrmljala, “Ne volim te.”

“Buffy Summers, ne ide ti laganje,” rekao je Angel nakon kratke stanke.

Slegla je ramenima. “Mogu ti lagati ako hoću.” Pogledala je preko jezera i zadrhtala od svježeg zraka. Nije se iznenadila kad joj je jakna prekrila ramena. Uvukla je ruke u rukave i omotala je oko sebe. “Ponekad se pitam želim li tebe ili samo osjećaj tvoje ljubavi da se umotam u nju i tako lakše nađem put.”

Približio se i obgrlio je, prislanjajući joj leđa na svoja prsa. Naslonio je bradu na njen zatiljak i mogla je disati po prvi put otkad je Dawn umrla. “Znaš, ponekad mislim da sam te prestala voljeti… možda i to je sve što želim. Ti mi daješ mjesto za odmor, zaklon od oluje. Kad me zagrliš ne osjećam se izgubljeno,” šaptala je gotovo kao da govori sebi. “I onda… onda se probudim usred noći i tako me boli… lagala sam.”

“Znam,” uzvratio je tiho i poljubio je u kosu. Tako su šuteći stajali dok boje zore nisu počele rasvjetljavati nebo, a onda se okrenuli i krenuli prema njenom stanu držeći se za ruke. Kad su ušli napravila im je čaj sa čajnim vrećicama samo zato jer ga Giles nije tako radio.

“Svejedno se ne vraćam,” rekla je dok je umakala vrećicu u šalicu.

“Misliš da bi Dawn to željela?” upitao je.

“Mislim da bi Dawn željela ići na svoj maturalni ples. Mislim da bi se Dawn željela zaljubiti. Mislim da bi Dawn željela studirati umjetnost ili možda književnost,” Buffy je rekla oštro ga pogledavši. “Nije važno što bi Dawn željela. Skočila je umjesto mene i sad ne može željeti ništa jer je mrtva.”

Odložila je šalicu tako naglo da se čaj prelio preko ruba po jeftinom stoliću. Angel je sjeo bliže njoj i obgrlio je jednom rukom preko ramena. Okrenula je glavu pritisnuvši čelo u njegovo rame.

“Gotovo sam skočila za njom.” Prigušeno je rekla. “Jesu li ti rekli? I od svih, Spike me zaustavio. Pretukla sam ga gotovo nasmrt tjedan dana kasnije kao zahvalu.”

“Živio sam sa Spikeom. I ja ga želim pretući nasmrt,” Angel se malo nasmiješio.

Ako je očekivao da će se nasmiješiti na to uspjela mu je dati samo kratku, blijedu imitaciju. “Ne mogu to više, Angele. Ne mogu izgubiti nekoga koga volim zbog života kakvog živim.”

“Što ako izgubiš nekoga zbog života kojeg odbijaš živjeti?” rekao. “Ždrijelo pakla je bez stražarice. Imaš neusklađen tim koji se sastoji od vještice koja još uvijek uči o svojim moćima, dečka za kojeg se čudim da se ne spotakne kad ustane iz kreveta, bivše osvetničke demonice koja se još nije naučila snalaziti među ljudima i djevojke koja je tako sramežljiva da je iznenađujuće da ne premre od straha svaki put kad otkriju nešto strašno. Samo je pitanje vremena kad ćeš izgubiti nekog od njih.”

“Živjeli su šesnaest godina na nečuvanom Ždrijelu pakla. Snaći će se,” Buffy je odgovorila. “Ovo je sad moj dom. I ti trebao ići doma. Kao što si rekao, ne možemo imati što želimo.” Ustala je i otišla u kupaonicu zatvorivši vratima za sobom. Kad se probudila kasnije to popodne nije ga više bilo.

*

Upali su u drugu rutinu, onu koja im oboje bila poznata sa početka poznanstva. Išao je za njom, pratio je do posla i kuće, čak i kad je gledala izloge. Ona se pravila da ga ne primjećuje. Pretpostavljala je da govori sebi da je štiti, ali nije trebala zaštitu. Nikad nije bila ‘dama u nevolji’ bez obzira koliko tipova su je pokušali staviti u taj kalup uključući i ovoga koji ju je pratio. Ipak osjećala se sigurno kad je bio u blizini, sigurno i voljeno i zato nije činila ništa da to promjeni.

Više nije svraćao u zalogajnicu i Patty je prestala zapitkivati otkad je jednom zatekla Buffy da plače u zahodu. Konobarica nije znala da je već isplakala sve suze zbog Angela. Te suze su bile zbog pritiska života kojeg je osjećala da traži priliku da opet zabije svoje pandže u nju.

Izgubila je strpljenje usred uzimanja narudžbe. Odložila je notes, odmarširala vani i pogledala po ulici. Ničim nije odavao gdje se skriva. “Zar nemaš dame ili svijet za spašavati?” zavikala je u praznu noć nasmrt prestrašivši beskućnicu u blizini.

Činilo se da se materijalizirao iz obližnjih sjena. “Imam.”

Trebao joj je trenutak da shvati da misli na nju. Njen smijeh je bio bez humora. “Ne trebaš me spašavati, Angele. Ako nisi primjetio dobro mi ide samoj.”

“Primjetio sam i to me brine,” odgovorio je i dostigao je u hodu. “Premršava si, nemaš prijatelja i ne izlaziš.”

“Oprosti što nisam gđica Popularna. Čujem da Cordelia sada radi za tebe ako to tražiš,” prasnula je.

“Je li ovo krivnja jer si preživjela?” upitao je. “Ne znam shvaćaš li, ali ovo nije takozvani normalni život koji si uvijek priželjkivala.”

“Odavno sam preboljela opsesiju normalnim životom, Angele. Ti si taj koji priželjkuje normalni život za mene.”

“Izađi, Buffy. Sprijatelji se, idi u disko, kupi si nešto lijepo i živi malo,” Angel je nastavio forsirati.

Zastala je munjevito se okrenuvši i isto tako brzo napadajući. “Želiš li znati zašto ne izlazim?” zavikala je. “Bojim se! Bojim se da ću čuti nečiji vrisak ili da ću vidjeti vampira i neću se moći zaustaviti da učinim nešto! Bojim se da kad to učinim neću se moći vratiti natrag. Jednom kad opet počnem sve je gotovo. Život će mi opet postati ubijanje, žrtvovanje i gubljenje svega što mi je važno! Zato ne izlazim navečer! Kako ti se sada sviđa ova junakinja?”

“Kad si zadnji put vidjela svoje prijatelje? Kad si zadnji put radila bilo što što voliš? Upravo sada žrtvuješ sve što ti važno, Buffy. Prije je žrtva bar imala svrhu,” rekao je Angel.

“To misliš o meni? Da nemam svrhe? Pa znaš što, moj život je pun svrhe!” zavikala je.

“Ne, ne mislim to. Kad te gledam vidim lijepu snažnu ženu koja je malo zbunjena. Ne znaš kakav želiš da ti život bude, samo što ne želiš da bude. Uplašena si. Razumijem. To te ne čini lošom osobom. Svi se uplaše. Neki idu tako daleko da provedu tako veći dio stoljeća,” rekao je očito misleći na vrijeme nakon što mu je vraćena duša.

“Pusti me na miru, Angele. Nema pojavljivanja u zaloganici, nema praćenja i nema šuljanja kroz prozor po noći nakon što obaviš spašavanje svijeta. Pokušavam započeti život koji ne uključuje ubijanje demona ili stvorenja noći. To ne mogu dok se ti motaš u blizini.”

Nije čula ni vidjela da je otišao, ali osjetila je.

*

“Hej, Dawn! Pričekaj!”

Buffy se okrenula ispuštajući kapučino iz ruke kad je čula uzvik djevojke ispred sebe. Pogledom je pratila tinejđericu kad je protrčala kraj nje provlačeći se kroz gomilu na pločniku dok nije sustigla brinetu koja nije bila njena Dawn. Nikad nisu bile njena Dawn. Mučnina ju je nadvladala i otišla je uličicu u blizinu. Naslonila je čelo na zid smirujući se dubokim disanjem. Prije dva tjedna i dva dana je bilo četiri mjeseca od Dawnine smrti i zaboravila je na to. Sestre joj nema tek četiri mjeseca i već je zaboravila. Zatvorila je oči potiskujući suze duboko u sebe.

Prvo je mislila otići do Angela, ali predomislila se. Koliko je znala nije ju pratio ili došao u blizinu njenog stana otkad mu je rekla da ode. I tako je besciljno hodala ulicama L.A. puštajući da joj misli lutaju. Zastala je i napola se okrenula kad je začula kako netko mrcvari pjesmu Wind Beneath My Wings. Dawn je voljela karaoke. Ona i mama su išle po kući pjevajući u četke i nagovarajući Buffy da im se pridruži.

Oklijevala je mršteći se, a onda slegla ramenia. Na znaku na zgradi je pisalo Caritas. Naučila je nešto latinskog preko Gilesa i sati istraživanja, dovoljno da zna da caritas znači milost. “Trebam malo milosti večeras,” šapnula je sebi ulazeći u noćni klub. Sa jednim pogledom na unutrašnjost se okrenula da izađe. Ne samo da je Caritas bio demonski bar nego je i on bio ondje. “Šećeru!” netko je viknuo. Buffy je zastala upravo dovoljno da je sustigne zeleni demon u kričavom odijelu. “Lutko, gdje se žuriš?”

Buffy se okrenula prema zelenom demonu. “Molim? Moram - ” pokazala je prema vratima.

“Molim te, moraš pjevati za mene. Inzistiram.”

Odmahnula je glavom. “Ne… ne znam pjevati.”

“Jesi li čula većinu gostiju ovdje? Ni oni ne znaju pjevati, ali nažalost to ih ne zaustavlja. Ja sam Lorne.”

Buffy se s oklijevanjem rukovala s njim. Osjećala se kao Alisa kad je upala u zečju rupu. Lorne joj je stavio ruku na rame i poveo je preko prostorije. Pogled joj je odlutao prema stolu gdje je Angel sjedio sa Cordeliom, Wesleyem i dvoje ljudi koje nije poznavala.

“Ne brini se zbog njega, srce,” Lorne joj se nasmiješio kad ju je doveo do bara i odmakao stolicu za nju. “Noćni povjetarac? Martini? Nešto fino i slatko?”

“Hmm… ne znam,” Buffy je smeteno odgovorila.

Lorne je kimnuo, promiješao nešto u čaši i pružio joj svjetlo ružičasto piće. “Probaj to, šećeru.”

“Buffy…” rekla mu je. “Zovem se Buffy.”

“Naravno da se zoveš, šećeru.” Dao joj je knjigu sa stihovima pjesama. “Ispričaj me. Moram Carlosa maknuti sa pozornice prije nego mi prokrvare uši,” rekao je i požurio prema malom podiju. Gotovo je morao istrgnuti mikrofon iz ruku narančastog demona.

Buffy je listala knjigu. Osjećala je da je Angel gleda i nije se iznenadila kad je sjeo do nje. Naručio je viski sa ledom i nije ništa rekao dok barmen nije postavio čašu pred njega.

“Kako si?”

Buffy je digla pogled promatrajući kako otpija mali gutljaj i slegla ramenima. “Dobro. Ti?”

“Dobro,” kratko je odgovorio. Napeta tišina se spustila među njima. “Mislim da ću ići - ovo je bila loša ideja. Pozdravi Cordy i Wesa,” promrmljala je spuštajući se sa barske stolice.

“A sljedeći izvođač je nešto posebno. Imam malu plavu bombu za vas dečke. Dođi, Buffy,” Lorne je zazvao sa pozornice.

Zemlja joj nije ispunila želju i progutala je dok je išla prema njemu. Ipak Sile su se iskazale tako da su učinile reflektore tako jarkim da nije mogla vidjeti publiku. Bar neće morati gledati Angela i pokušavati pjevati. Duboko je udahnula kad je glazba započela svirati i glas joj je zadrhtao sa prvih nekoliko stihove pjesme Somewhere Over The Rainbow, ali je nakon toga dobio na snazi i sigurnosti. Neće joj ponuditi ugovor za album, ali nitko nije morao ni poklopiti uši dok je pjevala. Zadnje note pjesme su još zvonile u zraku kad je ostavila mikrofon i požurila sa pozornice namjeravajući nestati odatle. Lorne ju je čekao raširenih ruku.

“Golubice, gdje ideš?”

“Doma,” obavjestila ga je. Bio je karizmatičan i šarmantan, ali bilo joj dosta njegovih trikova kojima ju je zadržavao.

“Zar ne želiš znati što sam vidio?”

Digla je obrvu na njega. “Malu, plavu, lošu pjevačicu?”

“Puno više, šećeru. Ja sam anagogski demon. Čitam auru kad netko pjeva i vidim njihovu budućnost.”

“Ne bi pjevala da sam to znala,” promrmljala je.

“Znam, “Lorne se nasmiješio. “Kako bilo znaš što sam vidio. Znaš to u svom srcu već dugo vremena.”

“Uh, to je tako nejasno da može biti bilo što. Možda si vidio da želim biti doma sa čupavim papučama i vrućom čokoladom!” uzviknula je.

Lorne je slegnuo ramenima. “I to sam vidio, ali nisam govorio o tome. Neki ljudi imaju budućnost i sudbine koje ne utječu puno na ostale osim na njihove bliske prijatelje i obitelj. Ako oni skrenu sa puta ili ne ispune svoju sudbinu svijet nije u opasnosti. Volio bi da si ti jedna od tih ljudi, Ubojice.”

“Je li te Angel nagovorio na ovo? Dobit će svoje ako je tako.”

Lorne se malo nasmijao. “Kolačić? Ne i on želi da si jedna od tih ljudi, šećeru.”

Razgovor je prekinula grupa ljudi koji su upali klub rešetajući prostoriju mecima. Buffy je skočila iza bara. Nešto mekše od poda joj je ublažilo pad. Oči su joj je prešle preko širokih prsiju prekrivenih crnom svilom, vrata koji joj je bio poznat poput vlastitog i srele se sa smeđim očima koje su uvijek uspjevale odraziti njenu dušu. “Angele,” uspjela je šapnuti svjesna da kad je tako podigla glavu njegove usne su došle na samo dašak od njenih. Štektanje pucanja je izblijedilo u pozadinu.

“Stalno se ovako srećemo,” prošaptao je.

Ženski vrisak ih je oboje trgnuo iz stupora. Buffy se otkotrljala sa Angela i na noge u trenu. Angel se uspravio jednako brzo. Posvuda oko njih su bili demoni raznim stadijima umiranja, ali se činilo da su ljudi zasada neozlijeđeni.

“Yo, Charlie Gunn! Hajde izađi. Znam da si ovdje,” jedan čovjek sa pištoljem je zavikao.

“Evo me,” ustao je crnac koji je sjedio za Angelovim stolom. Pogledala je prema Angelu. “Hoćeš mi reći što se događa?” tiho je rekla.

Angel je slegnuo ramenima. “Nisam siguran,” šapnuo je rubom ustiju. “Gunn je u mojoj ekipi. Ljudi sa pištoljima su nekad bili njegova družina. Mislim da su malo uzrujani jer sam im uzeo omiljenu igračku.”

“C, c, zar ih nitko nije naučio da dijele?” uzvratila je šapatom sa smiješkom. Postavila se u napola borbeni položaj kad su zgrabili Lorna i dovukli ga u sredinu prostorije. Situacija se naglo pogršala kad je čovjek kojeg je Gunn zvao Rondell uperio pištolj u njega. Pogledala je prema Angelu. “Ovo je nešto što želiš sam srediti ili želiš malo pomoći?”

“Više nešto što bi ja trebao srediti,” Angel je rekao i prebacio se preko šanka. “U redu, hajdemo spustiti oružje i smirimo se. Koliko vidim nemate ništa protiv ljudi pa pustite da odu.”

“Vraga ćemo! Oni su podržavači demona. Inače ne bi bili ovdje,” Rondell je rekao. “Ti si vampir, onaj sa dušom.” Okrenuo je očima kad je to rekao. Buffy se jedva suzdržala da ne reče nešto. Ovo je Angelov grad i Angelov problem i osim toga nije se više bavila s time.

Rondell je pogledao Gunna, smiješak mu zatežući usne. “Ovo ti je šansa, Charlie. Dokaži da ta *stvar* nije tvoj prijatelj. Dokaži da si još uvijek naš.” Izvukao je kolac iz džepa i bacio ga Gunnu koji ga uhvatio sa jednom rukom ne skidajući pogleda sa Angela.

“Ovo je ludost. On ima dušu,” Wesley se ubacio. Buffy se odmah više sviđao nekad ukočeni čuvar.

“On je vampir,” inzistirao je drugi razbojnik za kojeg je Buffy bila prilično sigurna da se zove Gio.

“Sa dušom.” Nije više mogla šutjeti. “On je vampir, sa dušom.”

“Misliš da ga to čini jednakim nama?” Gio je upitao pogledavši prema Buffy.

“Pa ne želim osuđivati, ali sa mog gledišta, bolji je. On nije taj koji puca u nevine ljude,” slegla je ramenima i ležerno se naslonila na šank.

“Ovo nisu ljudi, plavušice,” Randell je odrezao. Zapucao je demonu u glavu da potvrdi argument. Bijela krv je poprskala zid. “Ništa ljudsko nema krv takve boje.”

“Buffy, možda je bolje da se ne miješaš. Pusti Angela,” Cordelia se javila. Bila je zauzeta skrivanjem iza stola i tješenjem Fred koja je plakala kao dijete.

“Možda bi se trebala brinuti za svoju odjeću, Cordy. Kladim se da je krv teško isprati,” Buffy je uzvratila.

“Možda biste svi trebali začepiti!” Rondell je kriknuo. Činilo se da samo što nije izgubio kontrolu nad sobom. Pogledao je Gunna. “Onda što će biti. Vampir,” rekao je kao da je to prosta riječ, “ili tvoja stara ekipa.”

Gunn je gledao od Angela prema Rondellu pa ponovo Angela. “Olakšat ću ti, Gunn,” rekao je Angel i pustio da se pokaže vampirsko lice. “Dobro pogledaj. Ovo sam ja. Pomiri se s tim ili nemoj. Ali odluči se.”

Buffy se sva napela kad je Angel zakoračio prema Gunnu. Možda je to bio Angelov problem, ali neće dopustiti da ga spraše dok ga rješava.

“To se neće dogoditi,” Gunn je rekao i ispustio kolac.

“Znao sam!” uzviknuo je Gio. Prije nego se Buffy snašla, Gio je uperio pištolj u Angela. Zaglušujuća pucnjava i kad se dim rasčistio Angel je ležao na podu. Buffy je munjevito prekočila bar i krenula na Gia prije nego je ovaj shvatio što se događa.

“Uh, Ubojice, šećeru, bolje da to ne pokušavaš!” Lorne je doviknuo.

Buffy je zgrabila Gia za vrat i gurnula ga u zid istovremeno mu savijajući ruku sa oružjem dok nije čula krckanje kostiju. Pištolj je pao na pod sa neprirodno glasnim zveketom jer su svi u prostoriji zamukli.

“O… nema veze,” javio se Lorne. “Lijepo je znati da demonska protunasilna čarolija ne utječe na Ubojice.”

“Stvarno mi se ne sviđa kad mi netko ozlijedi momka,” zarežala je.

Vidjela je pokret iz ugla oka kad je Rondell izvukao Fred iza stola. Držao ju je ispred sebe kao štit.

“U redu, ti pustiš njega, ja ću pustiti nju.”

Buffy je savila Giovu ruku iza njegovih leđa i odgurnula ga od zida prema Rondellu ne puštajući ga. “Ne poznajem ju. Ništa mi ne znači. Moja glavna briga je da Angel izađe živ odavde.”

“Buffy…” Angel je rekao. Ustao je držeći za stomak. Buffy je vidjela kako mu krv curi između prstiju čineći njegovu tamnu košulju još tamnijom. “Ona je iz moje ekipe.”

Buffy je pogledala prema Angela pa u Fred. Nakon trenutka je uzdahnula i pustila Gia. Približila se Angelu sagnuvši se ispod njegove ruke da ga pridrži. Oprezno je prstima dodirnula njegov stomak i zacrvenili su se od krvi. Morala je progutati knedlu podsjećajući se da meci ne mogu ubiti vampira.

Rondell se nasmijao čvrsto držeći Fred. “Ne dogovaram se sa demonskim ljubavnicama.”

“Znate što klinci, koliko god ovo bilo zabavno, uskoro zatvaramo,” Lorne se pokušao ubaciti.

“Začepi demone. Zatvorit ćemo te za stalno,” rekao je Gio, brzo vraćajući svoj bravado.

Lorne je pogledao Angela i pokazao svoj ručni sat. Angel je slegnuo ramenima pokazujući mu da ne shvaća što mu želi reći.

“Sutra imam sastanak sa tri dame. Moram se srediti. Znate kako je,” Lorne je rekao članovima bande, ali gledao je Angela.

Angel je pogledao Lorne dižući obrve. Lorne je kimnuo i ponovo pokazao svoj ručni sat.

“O kojem vragu govorite? Ti i vampir?” Rondel je upitao i uhvatio Lorna za revere odjela i trgao ga bliže sebi.

“Uspori, frajerčino. Angel kolačić i ja smo samo razgovarali o zatvaranju.” Lorne ga je smirivao. Rondell je suženim očima pogledao od Lorna prema Angelu.

“Zadnja šansa, Gunne. Pomozi nam da ih poubijamo i vrati nam se ili ostani na vampirovoj strani i prepušten si sebi,” Gio je rekao dajući Gunnu drugi kolac.

Bljesak svjetla je nakratko osvjetlio bar i Angel se nasmješio. “Vrijeme za akciju,” šapnuo je Buffy i razdvojili su se. Buffy je istrgla Giu kolac iz ruke i uhvativši ga za stražnji dio ovratnika i pojas bacila ga prema izlazu kao krpenu lutku. Angel se pobrinuo za Rondellov pištolj udarcem noge mu ga izbivši iz ruke, uhvativši ga iz zraka i stavljajući ga u džep. “Pištolji nikad nisu dobri. Ne ubijaju vampire, a uglavnom ozlijeđuju ljude,” upozorio je.

Gio se sabrao i došepao natrag do svoje grupe koja se stisla zajedno zureći u demone koji su ih okruživali. Buffy je mislila da se vjerovatno osjećaju kao miševi u zmijskom kavezu. Ona, Angel, Wesley i Gunn su formirali malu protivničku jedinicu ispred njih.

“Hajde! Borite se! Nas desetoro protiv njih četvoro i jedno od njih je cura!” zavikao je Gio.

“Aha… vidjeli smo što ta cura može,” jedan od njih je komentirao. Oprezno su je gledali očekujući da će se svaki čas pretvoriti u nekakvog krvoločnog demona. Buffy im se samo nasmiješila.

Jedan od demona kojeg je Gio bio nemilosrdno vrijeđao se dovukao iz njega. Njegova glava se rascijepila i izašao je stvor kukcolikog izgleda. Sagnuo je glavu i odgrizao Giovu glavu u jednom gutljaju. Rondell je podigao ostavljeni poštolj i ispucao preostale metke u demonova prsa. Ostatak grupe se razbježao.

*

Buffy je zalijepila kraj gaze koju je ovila oko Angelovog trbuha i sagnula se da poljubi zavoj. Onda se naslonila u kauč i pogledala po predvorju hotela.

“Mislim da sam znala cijelo vrijeme.”

“Što si znala?” Angel je upitao prebacujući košulju i zakopčavajući je.

“Da ću se na kraju morati vratiti,” glas joj je bio umoran, rezigniran. “I dio mene se čak i želi vratiti.”

“Potrebni smo svijetu, Buffy. Ne volimo uvijek biti na vatrenoj liniji, ali dok zlo ne ode u mirovinu… potrebni smo.”

Buffy je kimnula prihvaćajući što je rekao. Napokon, nije li ona rekla skoro isto njemu kad je htio odustati onog sniježnog Božića? Pogledala ga je ispod trepavica. “Ne želim se odreći svega.”

“Ne moraš. Nisi se odrekla Dawn. Svijesno se žrtvovala jer je mislila da je ovaj svijet vrijedan spašavanja.” Ispružio je ruku i prstima joj podignuo bradu da ga pogleda izravno u oči.

“Što je s tobom? Tebe sam se morala odreći,” nastavila je netremice ga gledajući u oči. Fascinirano je promatrala kako mu se oči ispunjavaju raznim osjećajima. Krivnja, bol, ljubav i napokon nada.

“Razmišljao sam o tome,” rekao je spustivši ruku da se lagano naslanja na krivinu njenog vrata. “Ostavio sam te jer ti nisam htio biti teret, smetnja. Glupo sam mislio da ljubav poput naše može postojati bez obostrane potrebe. Ovih nekoliko mjeseci otkad si bila ovdje shvatio sam da i ti mene trebaš. Ne mogu te viđati svaki dan. Zapravo ima mnogo toga što ne možemo u našoj vezi i možda će uvijek biti, ali spreman sam raditi s onim što možemo i vidjeti kako će ispasti.”

Suze su se sjajila u Buffyinim očima kad se nagnula i pritisnula mu nježan poljubac na usne, odmičući se prije nego je postalo nešto više, da se ne predomisli kao u noći nakon pogreba njene majke. “Osim toga, ti spašavaš Los Angeles, ja Sunnydale. To će nam oduzeti nešto vremena.”

“Tako je, ali ponekad ću imati slobodan vikend,” Angel se nasmiješio.

“Ili ću ja imati,” Buffy se nacerila.

Angel je kimnuo. “Razgovarat ću s Wesleyem o problemu s mojom dušom i načinu kako bi je se moglo vezati. Ali nemoj se puno nadati. To je zastarjelo osvetničko proklestvo. Ne znam ni postoji li presedan za ono što tražim.”

Buffy nije mogla zadržati osmijeh koji joj je ozario lice, ali obrazi su je boljeli od pokušavanja. “Ništa se ne nadam,” obećala je iako je u srcu planirala duge, lijene vikende provedene u krevetu.

Ovio joj je ruku oko struka i povukao je na sebe. Usne su mu prelazile njenima u nježnom poljupcu i sjetila se poljubaca prije svog sedamnaestog rođendana, poljubaca punih nade.

Kraj






Post je objavljen 28.07.2008. u 04:30 sati.