Marketing
...
Prvo bih se eljela zahvaliti na predivnom komentaru jednog dobrog ovjeka kojeg sam imala sree upoznati u ivotu i nadam se da ga mogu nazvati prijateljem. Htjela bih mu i rei koliko sam puta poeljela s njim priati o njegovoj Princezi, njegovom Anelu, koji je prerano otiao fiziki iz ivota onih koji su je voljeli. eljela sam s njim priati o njegovoj boli, ali moda ipak nisam toliko hrabra kako izgledam, jer sam se tada jo uvijek bojala i svoje vlastite boli. Boli koja nije nestala ispod kamene ploe onog groba ve je ostala duboko ukopana negdje u mojoj nutrini. Pomisli na sve ono to sam mogla imati i biti samo da je sudbina odigrala drugaije karte. Moda i vjerujem u sudbinu. Moda i vjerujem da se sve stvari u ivotu dogaaju s nekim razlogom.Moda sam pored svog Anela zaista postala boljom osobom ili sam samo postala onakva kakva u biti i jesam. Ne znam. Jo davno sam upamtila jednu misao, a glasi: Od svih tunih reenica na ovome svijetu najtunija je: Moglo je biti.I kada doemo do trenutka da vie ne moe biti moemo se prepustiti oaju i dopustiti tuzi da nas zauvijek zaustavi u vremenu i pokretu. Moemo razviti vlastitu bol do tolike mjere da od nje vie ne prepoznajemo ni sreu ni nadu u nove poetke. Moemo do kraja ivota ivjeti svoju bol ili je moemo dostojanstveno nositi svjesni da smo upravo zbog te boli postali boljom osobom. Ja sam izabrala ovo drugo. Nisam izbrisala sjeanja. Nisam zaboravila osjeaje. I pustim suzama da teku kad god one to poele, jer isprana suzama tuga postaje manja. Ipak, nisu me ni moja tuga ni moja bol zbog onoga to je moglo biti zaustavile u vremenu i prostoru. Spoznala sam i svoju hrabrost i svoj snagu upravo iz boli koja me je lomila. Zahvalna boli to sam postala boljom osobom. Moja bol me nauila strpljenju, iako je, priznajem, zaista teko biti strpljiv i kada zna da e neto doekati. S tim se definitivno slaem. Jer nekada davno, a ini mi se kao da to i nije bio moj ivot, eljela sam sve odmah, pa ak i onda kada nisam bila sigurna da to zaista elim. Jo uvijek vjerujem da ima mnogo smijeha kojeg moram odraditi u svome ivotu. Jo beskrajno mnogo sree i ljubavi koje zasluujem i koje mogu pruiti. I zbog svega toga, a i zbog obeanja koja sam dala, neu ostati zaustavljena svojom boli. Ostajem ponosna na uspomenu i na ono vrijeme koje mi je poklonjeno, ali idem dalje. Onako, kako sam jednom i napisala, dok je on jo bio iv, umijeem malih koraka. I kada je ponekad zaista teko znam da se samo moram sjetiti svih predivnih trenutaka i znati da vie nikada neu izrei:Moglo je biti. Jer bilo je i zavrilo je, upravo je tako trebalo biti. Za razliku od mog prijatelja, ja sam se stigla oprostiti i obeati da u biti sretna. Vrijeme ne mogu vratiti, ali mogu ispuniti obeanje i znam da e mi on s neba namignuti dva i pol puta. A poznavajui ga vjerovatno e i zapjevati.
Znam ak i koju e pjesmu izabrati. Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve. Zato, dragi moji, ako vam se jednog dana uini da ujete nekoga kako, bez imalo sluha, pjeva ove Oliverove stihove, a ne moete utvrditi odakle dolaze, znat ete...Lagana je beskrajno sretna ena, koja je ispunila obeanje.
Pusa i smajl...s njim je sve poelo:)
Post je objavljen 19.07.2008. u 13:28 sati.