polako su nestajale tvoje moći
polako su nestajale tvoje čini koje si bacio na mene
isprane morem izgubile su svoj slani okus
i svaka rana postajala je nespoznatljivi znak
do tajanstvenog puta tvog srca
polako su nestajali tvoji talenti ugušeni mnome
zašto je to tako
kada sam se samo divila ponekad glasno a sada tiho
govoreći crnom da jest crno a bijelom da jest bijelo
neizreciva ljepota tvojih stihova i začudna svježina
tvoje fotografije postala je mrtva
možda si i ti mrtav
jesi li
reci mi tako mrtav
kako je to umrijeti i odreći se sebe samog
da li je to čin pročišćenja ili samo
sebično inzistiranje da tome da si ti moje sunce
a ja tvoj maleni satelit izgubljen u samoći svemira
Post je objavljen 04.07.2008. u 18:42 sati.