Osjetila sam miris dima i paljevine. Poela sam kaljati. Otvorila sam oi. Soba je bila ispunjena dimom. Gorio je jedan od zastora. Probudila sam Hell i izvukla je iz spavaonice. U drutvenoj sam ju posjela na kau.
Ja: Upomo! Upomo!
Uenici su se sjatili, a meni se vrtilo od dima.
NN: Bjemo! Neka netko ode po Dumbledorea!
Uhvatila sam Hell oko struka i poela ju praktiki nositi van iz drutvene. Veina je Ravenclawa ve izalo, a ja sam jedva stajala na nogama.
Ja: Upomo! Molim vas, pomozite mi!
I dalje sam se pokuvala koliko toliko kretati. Vatra je ve zahvatila vrata koja su vodila u hodnik sa enskim spavaonicama.
Odjednom se niz stube koje su vodile u muke spavaonice spustio deko s moje godine.

On: Ne mogu vas nositi obje!
Ja: Uzmi nju! Ja u se snai!
Uzeo je Hell u naruje i otrao iz drutvene, a ja za njim. Trao je s njom u naruju bre od mene niz stube i stube i stube van u perivoj. Ondje je njeno poloio Hell na travu. Ubrzo sam stigla do njih.
On: Jesi li dobro?
Sruila sam se u travu. Oko mene se ulo vritanje i mlazovi vode to su izlazili iz profesorskih tapia. On je sjeo kraj mene.
On: Dakle, nisi.
Stavio mi je ruku na elo.
On: Gori.
Ja: Bit u dobro.
On: Ja sam Adam.
Ja: Lene.
Neko smo vrijeme utjeli.
Ja: to se dogodilo?
Adam: Zapalio se neki alkohol.
Ja: Kako?
Adam: Ne znam. Mislim da poar nije podmetnut.
Ja: Hoe li ita ostati od Zapadne kule?
Adam: Ma hoe. Ne brini.
Oi su mi se sklapale.
Adam: Lene?
Ja: Mmm?
Adam: Spava ti se?
Ja: Malo.
Legao je na lea i stavio mi glavu na svoja prsa.
Adam: Onda spavaj.
Kad sam se probudila, ve je bila zora. Kapi rose skupljale su se na travi. Jo uvijek sam bila u perivoju.
Adam: Dobro jutro.
Ja: Gdje je Hell?
Adam: Odvedena je u bolniko krilo.
Ja: Koliko je izgorjelo?
Adam: Zapadna kula jo stoji, ali izgorjelo je sve unutar nje.
Ja: Pa tamo su bile sve nae stvari!
Adam: Glavno da smo ivi.
Ustala sam i zagledala se prema Zapadnoj kuli. Nisam mogla vjerovati da na njoj nema nikakvih vanjskih znakova poara.
Adam: Zato se drui s tom anoreksinom narkomankom?
Ja: Jer mi je ona bila prijateljica kad nitko drugi nije.
Adam: Ona te unitava. I toga je svijesna.
Ja: to ja imam, a da ona moe unititi?
Adam: Duu.
Poela sam se smijati.
Ja: Idem k njoj. Ali ovo je bio dobar vic, hvala ti, nasmijao si me.
im sam ula u predvorje, ve me sustigao.
Adam: Bio sam ozbiljan.
Ja: Onda si u krivu.
Adam: Ti ima lijepu i istu duu, Lene. Ona ti ju pokuava unititi.
Ja: I to ona ima od toga?
Adam: Njen otac e se ponositi njome.
Ja: To nema smisla.
Adam: Ne bi li se i tvoj otac ponosio da uspije preobratiti nekog dobrog na stranu smrtonoa?
Ja: Ja nisam na strani dobra.
Adam: Niti si na strani zla. Razapeta si izmeu dva svijeta.
Ja: Ma to ti zna o tome?!
Adam: Mnogo vie nego to misli.
Ula sam u bolniko krilo i prila krevetu na kojem je leala Hell.
Madame Pomfrey: Gospodine Snape, molim vas da odvete gospoicu Riddle.
Ja: Molim? Zato?
Madame Pomfery: Jer joj ne moete vie pomoi. Samo Bog moe.
Ja: Zar je...?
Madame Pomfrey: Da. Mrtva je, gospoice Riddle. Gospodine Snape, molim vas, djelujte.
Adam me pokuao odvui za ruku, ali kad mu nisam dopustila, uzeo me u naruje (usprkos tome to sam se batrgala i koprcala) i odnio me natrag u perivoj, poloivi me u travu kraj jezera.
Adam: Nita. Hajde reci. Reci da je ona za tebe bila nita.
Ja: Bila mi je prijateljica.
Adam: Nita.
Ja: Bila je sa mnom u spavaonici.
Adam: Nita! Bila je jedno veliko nita koje te pokualo odvui u svoje nitavilo! Reci to!
Ja: To nije istina!
Adam: Dobro zna da je to istina, Lene! Reci to!
Ja: Nita.
Adam: Opet!
Ja: Nita!
Adam: Opet!
Ja: NITA!!! JEDNO VELIKO NITA KOJE ME POKUALO ODVUI U SVOJE NITAVILO!!!
Adam: Zna da je ona kriva to se spavaonica zapalila? Prolila je sluajno alkohol rukom po zastoru svog kreveta i onda joj je na to pala cigareta.
Okrenula sam glavu od njega.
Adam: Lene, jesi li ti kriva za Hellinu smrt?
Ja: Nisam.
Adam: Jesi li ti uinila sve to je u tvojoj moi da ju spasi?
Ja: Jesam.
Adam: Je li ona umrla zbog neeg to ti nisi ili jesi napravila?
Ja: Ne.
Adam: Dobro. Ima pravo sada biti tuna.
Ja: Nisam tuna. Uistinu je bila nita.
Adam me zagrlio.
Dumbledore: Ravenclawi e privremeno biti razmjeteni po ostalim drutvenim prostorijama. Popis e biti objavljen sutra ujutro, a veeras ete nakon veere spavati ovdje, u Velikoj dvorani.
Dumbledore je ponovno sjeo, a Adam mi je uputio pogled.
Ja: to je?
Adam: Velika dvorana... ne mili mi se ovdje spavati.
Ja: Zato?
Adam: Pa, za poetak, mrzim vree za spavanje.
Ja: ekaj, ti se preziva Snape? Zar Snape ima djece?
Adam: Ovaj nema. On je moj stric. Njegov brat Ophelius ima samo jedno dijete - mene.
Ja: Je li tvoj otac smrtonoa?
Adam: I da i ne.
Uputila sam mu zbunjen pogled, ali on me nije gledao. Vrtio je pagete oko vilice.
Adam: Zamreno je to.
Ja: Onda odmrsi.
Adam: Moj otac je i na jednoj i na drugoj strani. Radi grozne stvari za Voldemorta, ali je u biti pijun za Dumbledorea.
Ja: A tvoja majka?
Adam: Otila je kad sam imao 11 godina. Nije vie mogla podnositi tu dvolinost.
Ja: A ti?
Adam: Nosim se nekako s tim. Veinu vremena sam u Hogwartsu, pa to ne utjee toliko na mene.
Pogledala sam prema stropu. Na nebu su se skupljali tamni oblaci.
Ja: Zato ne voli vree za spavanje?
Adam: Iz vrlo jednostavnog razloga - alergian sam na njih.
Ja: Pa sigurno nisi jedini. Ve e to Dumbledore nekako rijeiti.
Dumbledore je ponovno ustao.
Dumbledore: Molim vas da nakon veere svi izaete iz Velike dvorane kako bismo vas ovdje mogli smjestiti preko noi bez mnogo komplikacija. Hvala.
Sjeo je. Adam i ja smo oboje pojeli, pa sam ga znatieljno pogledala.
Adam: Hoemo li do knjinice?
Ja: Tamo nisam bila ve stoljeima - rekla sam i nasmijala se.
Zajedno smo prolazili vie-manje pustim hodnicima. Adam je imao dobar smisao za humor i esto sam se smijala njegovim glupostima. Ponekad bi i neto zapjevuio. Imao je lijep glas boje meda i voljela sam ga sluati kako pjeva.
Kad smo stigli do knjinice, shvatili smo da je zatvorena. Prasnuli smo u smijeh.
Ja: Moda da se vratimo natrag.
Adam: Zar ve?
Dotaknuo mi je lice.
Ja: Ne moramo ba odmah.
Adam se osmijehnuo. Osjeala sam njegov dah na svom licu.
Ja: Hoe li uiniti ono to ja mislim da e uiniti?
Adam se ponovno osmijehnuo i poljubio me.
Adam: Jesam li uinio ono to si mislila da u uiniti?
Ja: Jesi.
Osmijehnuo se.
Adam: Mislim da bismo se trebali vratiti.
Primio me za ruku i ubrzo smo se vratili u Veliku dvoranu. Ostali Ravenclawi su se ve okupljali. Uli smo.
Nije bilo vrea za spavanje. Bili su kreveti s tamnoplavo-bronanom posteljinom.
Dumbledore: Popis e biti objavljen na oglasnoj ploi u predvorju. Trebat e nam tjedan dana da sredimo Zapadnu kulu. Trebali biste napisati pisma Zakutnoj ulici i roditeljima. Sredio sam s vlasnikom Krasopisa i bugaice da dobijete besplatne udbenike budui da su nestali zbog strane nesree. Ako je tko ostao bez metle, u Biranoj metlobojskoj opremi ete ih dobiti za pola cijene, da budu besplatne ipak nisam mogao postii. elim vam svima laku no.
Izaao je iz Dvorane.
Flitwick: Hajde, u krevet! Svjetla se gasee za 10 minuta.
NN: A u to da se presvuemo? Nemamo pidame.
Flitwick: Trebale bi biti ispod jastuka. Pourite!
Ja: Da, krasno - promrmljala sam ispod glasa. - Kako da se presvuem pred tolikim ljudima?
Adam je uzeo prekriva s jednog od kreveta i omotao ga oko mene kao zastor, pritom ga drei kako ne bi pao.
Adam: Evo, ovako. Prvo ti, pa ja.
Ja: Bez virenja.
Adam je zamirio, a ja sam se na brzinu presvukla u tamnoplavu pidamu. Razdvojila sam Adamu prste kojima je drao pokriva.
Adam: Hej, pa ba ti dobro stoji.
Nasmijala sam se i pridrala njemu pokriva da se presvue. Potom sam legla na lea i promatrala strop/nebo. Izmeu Adama i mene nalazio se ormari na kojeg smo stavili odjeu.
Adam: Laku no, Lene. Slatko sanjaj.
Nasmijeila sam se i poeljela mu isto. No, nisam zaspala. Nastavila sam promatrati zvijezde.
Post je objavljen 26.06.2008. u 23:20 sati.