Marketing
Prosla jedna ljubav povratka joj nema ostao jedan datum kao teska uspomena. Niko nezna sta smo htjeli, niko nezna sto smo bili. Al ipak ostajemo nekada prijatelji
ah ovaj e post biti u tunom tonu...
nerazumijem kako se ljudi brzo mjenjaju....ne govorim o odreenim ljudima nego openito...
npr prijateljima..neke sam ljude do juer smatrala svojim prijateljima a dns im ve zaboravljam imena...
nije li to tuno?!
zato se ljudi mjenjaju?
zato se ne mjanjaju na bolje (ast iznimkama)?
zato kad se ljudi mjenjaju svojim postupcima povrijeuju drage osobe?
zato je ivot tako kompliciran?
tko mi moe dati odgovore na ta pitanja,nitko....
sve je tako komplicirano...ljudi se ubijaju meusobno ljudi koji su nekad nekome ivot znaili ubiju se sami i ne misle da e pritom povrijediti one koji su ih voljeli,ili se ubijaju meusobno...to treba bit ovjeku da ubije nekoga?!nekome uskrati ono najvrijednije ivot...to je meni nezamislivo...i znam da ja to nikada neu uiniti ako sam u neto sigurna omda sam u to....ljudi se ubijaju u obiteljima,a ude se kaj se vode ratovi pa ne potuje sebe i svoje prijatelje kak nee onda nepotivat druge ljude pogotovo narode...
zar je najbolje to moemo nekome oduzet ivot ili ga povrijediti svojim ponaanjem...nismo toga vrijedni...ivot nam nudi tolike priike , a mi ih neemo iskoristiti...iako sam planirala da mi tema bude prijateljstvo nekako sam sve povukla...inspiraciju mie je dala jedna svaa o kojoj nebi ovak javno...
ao mie zbog toga to su ti ljudi nekad bili najbolji prijatelji ,a sada se ponaaju kao da us neprijatelji ..jo juer su se zajedno smijali,imali sline planove a danas,danas je sve to nestalo....kao da je vjetar raznio to prijateljstvo i niko ga vie nemoe sastavit....neelim da se to meni nekad dogodi,ali nikad neznam to ivot nosi...i treba se unaprijed znati miriti sa injenicama.....
i sad jo nekaj malo da se osvrnem o koli...
da blii se kraj sve je manje dana i to nitko nemoe promjenit...svaki dan je sve blie...i to me polako
ubija ali nedam se...prije par dana sam mislila da sam zaboravila na kraj i da se polako mirim sa tim sve dok dns nismo pod srz-om razgovarali o majcama i dogovorili se za sve....stvarno mi se bilo stekalo...oi su mi bile pune suza...i napokon kad pomislim da je sve prestalo eto opet te proklete nostalgije...
i nekaj malo o lubavi....stanje nepromjenjeno...ve drastino uzdrmano...ove moje izjave zvue dramatino ali tako je....
ekam trenutak kad e i mene neko voljet...hehe...a nadam se da e se taj trenutak dogodit uskoro....
Post je objavljen 09.06.2008. u 23:07 sati.