Marketing
Prison gates won't open up for me, on these hands and knees I'm crawlin', oh, I reach for you...
Izaem iz kue...provjerim...da dobro je...maska je tu...
Osmijeh od uha do uha...pokuavam vjerovati...da...pokuavam...sutra e biti bolje...nadam se...
Nada...razlog zbog kojeg ivimo...da nema nade...nebi bilo ljudi...
Ok...sve je super...a i ako nije...sutra e biti...
Doem meu njih...smijem se...sretna sam...to je iskren osmijeh i iskrena srea...ali onda...maknem se od njih...nestaje iskreni osmijeh i iskrena srea...
Kao da me je netko prokleo...meu njima sretna...bez njih...tuna...
Danas...skoro sam pukla...danas skoro suze...ali ne...ja sam jaka...proi e...
Opet...sutra e biti bolje...ponavljam...
I doe sutra...opet onaj osjeaj...nisam cijela...neto fali...
Nema tog komadia...nema ga...taj komadi koji toliko elim...koji toliko oboavam...opet...
Dosta...ne elim...ne...neu taj osjeaj...ne opet...proklet bio...mrzim te...la...
Opet laem sama sebi...ne mogu...postajem slaba...previe toga...
Neu napraviti nita grozno...ne...samo ono manje grozno...moda e mi biti bolje...opet...la...
Ta nada...zbog te nade ne nestaje taj osjeaj...opet...
Ovaj dio posta...posveen je osobi kojoj se ja divim...osobi koja mi daje takve savrene savjete...koja uvijek zna to rei...koja me uvijek razvedri...osoba zbog koje uvidim ono dobro u loem...
Zahvaljujem joj na tome...stvarno mi je drago to sam ju upoznala...
Elena...hvala...
Post je objavljen 09.06.2008. u 17:33 sati.