Marketing
Moda nekog baca u depresiju injenica da nismo jedinstveni i originalni koliko nam se ini na prvu, da mnogi ive ivotima slinim naem - ali mene je ta injenica oduvik oduevljavala. Uvijek me je umirivalo to to je netko davno ve preivio moja iskustva i nastavio hrabro dalje, to je pozavravao kole koje ja elim zavriti, da je netko ve bolovao od istih bolesti koje su me napale, da su ene raale i prije mene, da imaju sline probleme s djecom, da im je obiteljska situacija slina - i mu "klasian primjerak" mukarca. Tako me je, dragi moji, oduevila i injenica da su mnogi od vas ivili u guvi i da su vam poznate moje prie o roacima koji su tu samo kad im trebamo. I bez obzira na to to ete se sigurno prepoznati i u ostatku moje prie - ja u je nastaviti...
Moja je mama oduvijek vjerovala kako nee doiviti moje odrastanje jer me je kasno rodila - a doekala je da i ja u poznim godinama dobijem svoje tree dijete. Puno sam puta prepriala tu priu jer mi je prirasla srcu... ali, moram je opet ispriati. Kada sam mami javila da u dobiti i tree dijete, u svojoj 42 godini, bila je oduevljena. Glas joj se raznjeio, tepala mi je kao djetetu..."Duo moja, tako je i tebe mama kasno rodila, estitam ti, sreo moja, divno..." Spustila sam slualicu blaena, sretna, raznjeena ali, nakon kratkog vremena ponovo me je nazvala. Shvatila je to sam joj rekla! Ovaj put glas joj je bio drugaiji, bila je uznemirena... "Je si li ti normalna?" - govorila je. "Zna li koliko ima godina, to ti kau djeca (dva sina ve su bila odrasla), to ti kae mu, prijatelji?" Ovaj put ja sam nju umirivala i tjeila... Bila sam sigurna da e sve biti u redu. Zatrudnila sam na godinjicu oeve smrti i na malu Gospu... Koliko god to morbidno ili stupidno zvualo - doivila sam to kao "znak kraj puta", kao neto to nisam mogla izbjei, kao sudbinu, kao dar s neba. Vrijeme je pokazalo da sam bila u pravu. Ker je moj ivot izmjenila i spasila na sto naina u vrijeme kada se rodila...Tada mi je pomogla da "preivim" sve to mi se dogaalo, a sada je smisao svakog mog dana i osoba kraj koje jo uvijek rastem, radujem se, pleem... Sinovi su ve u godinama kada imaju gotovo samostalan ivot - a ja na jesen s njom ponovo kreem u prvi razred. Blago mamino!
Post je objavljen 05.06.2008. u 08:03 sati.