Sino, noas (kako god se to kae, nikada mi ba nije bilo jasno) sam osjetila da u ipak moi biti mama., valjda.
Sve ove mjesece borim se s milju da ne u biti u stanju biti mama. Muila sam se s pitanjima hou li znati i moi brinuti se o jednom nemonom, malom ljudskom biu. Noas mi je postalo jasno da se izgleda ipak priroda za to pobrinula.
Naime u toku noi budim se nekoliko puta jer mi se mjehur smanjio na veliinu graka. Negdje oko tri kad sam se vratila iz jo jednog obilaska wc koljke i legla spavati primijetila sam da je na miko budan. Lupkao je. To i nije tako udno, esto se on javi nakon tih mojih nonih etnji. No onda sam shvatila da tuca. Da stvarno je mogue skuiti da beba tuca. Udarci su bili lagani, u pravilnom ritmu i uvijek na istom mjestu. Obino mu tucavica proe nakon minut dva no ovaj puta nije bilo tako. Pokuala sam se okrenuti na drugi bok ne bi li mu bilo lake, no jo je to trajalo. Tako negdje nakon 10 minuta uspio je prestati tucati. Tek tada sam ja uspjela zaspati.
Valjda je to znak da se neki majinski instinkti u meni bude.
Post je objavljen 22.05.2008. u 17:30 sati.