kako mi se smijenim ini ovako svoje misli baciti u ovaj virtualni svemir... gotovo kao baciti poruku u boci u more...
razmiljam puno o tome kako kad elim neto izraziti nekome kome mi je teko neto rei, od bezizlaznosti i nemogunosti, a prevelikog stupnja elje da ipak kaem, kaem ba na neki najgori mogui nain, izrazim bezglavo nelogino ludo...nevjerojatno gotovo... neki od prevelikog naleta emocija padnu u nesvijest, a ja... ja se pokaem kao sangvinik u najstranijem obliku...
i ajde da kaem ono to mislim i osjeam... ne... kaem neto potpuno suprotno, laem i od sukoba rijei koje izlaze iz mojih usta i onih koje su mi u glavi, u par sekundi liim na bakhanticu...
i poinjem se vezati za naziv koji sam si pridijelila... bakhantica...
Post je objavljen 23.05.2008. u 18:49 sati.