Marketing
I kao da je u planu grada na naoj kui nacrtan neki poseban znak koji je znaio: "u sluaju da imate nekih problema navratite!"- u nau kuu dolazili su svi roaci i poznanici koji nisu znali kuda bi otili u sluaju nevolje. Dolazili bi i ostajali godinama (nedavno sam shvatila da ima jo takvih kua - jedna je sigurno od mojih kumova). Tako sam odrasla uz kerku moje najstarije sestre - koja je roena na moj prvi roendan. To to sam joj teta - bilo nam je oduvijek smijeno jer nas je bilo nemogue razdvojiti sve do danas. I teta je nakon to se razvela dola sa svojih troje djece i ostala - par godina. Rasla sam i uz njenu djecu. I tako su se nizali... djedovi i bake, unuci i unuke, braa i sestre, roaci i prijatelji, neaci i strievii, netko bi ostajao due, netko krae. U naoj kui su bili dok se koluju, enili su se i udavali, svaali su se i mirili. Na je dnevni boravak esto bio poprite zaraenih strana - a moji roditelji glavni pregovarai. Rijetki su bili trenuci kada smo bili sami. Kod nas su se slavili svi praznici i godinjice. Mama je najbolje kuhala i pravila kolae - bar su tako govorili. ak ni u vikendici nikad nismo ostajali sami. Ljudi nam se ne bi javljali mjesecima ali, kada bi se pribliilo vrijeme da se uzme godinji odmor i ide na more - telefoni ne bi prestajali zvoniti. Potar nam je znao rei da smo jedina kua iz koje ljudi izlaze i kroz vrata i kroz prozore. Sjeam se da nas je u jednom trenutku bilo 24 - u kui koja je imala samo dvije sobe i kuinu. Rijetko sam imala svoju sobu u vikendici, najee nisam imala ni svoj krevet i gotovo nikad nisam znala gdje mi je ovaj put premjetena garderoba. U vrijeme kada sam poela izlaziti znalo se dogoditi da nemam gdje lei kada se vratim - tako bi esto ekala jutro da se mama digne i krene u spizu da bi i ja legla. Nije me to obiljeilo ni na jedan nain, rekla bih ak da me je obogatilo, u svakom sluaju nikad nisam imala osjeaj da sam sama na svijetu. Kako to ve biva - rijetko tko nam je uzvratio trajnom zahvalnou i privrenou (naprotiv) ali, moji roditelji nisu to ni radili zbog odlikovanja, naprosto su bili takvi. Uz njih sam nauila ivjeti bez vage, i davati bez mjere i rauna. Trajno su u mene utisli i onu divnu osobinu - da ne metem isprid tuih vrata dok ne pogledam isprid svojih. Tako sam, valjda, poela traiti iskljuivo u sebi greke za sve situacije koje sam naknadno ivila ali, to je ve druga pria! Moda je to pria mog ivota, ali nikako da je ispriam...
Post je objavljen 23.05.2008. u 09:25 sati.