Sjeate se onog posta o savrenom svijetu?
Opet me to uhvatilo...
Ne znam kaj mi je dolo...jednostavno...nisam sretna...
Zapravo jesam sretna...ali na trenutke...
Sve vie se gubim u glazbi...u tom savrenstvu...i onda jednostavno ponem razmiljat...naalost...
Ne elim razmiljati...elim da sve bude ko prije...da budem hladna...da mogu sve te emocije drati u sebi...
Ali ne mogu to vie...nemam snage...predugo je tako bilo...predugo sam drala emocije u sebi...
Jo uvijek izgraujem vjeru u prijatelje...jo uvijek se trudim vjerovati tim ljudima kojima je stalo do mene...
Ali sve vie mi se javlja u glavi to glupo pitanje...kako bi bilo da mene nema...da ja jednostavno nestanem...
I koliko god mene ti prijatelji uvjeravali da ih je strah misliti na to...ja se ipak pitam...i razmiljam o glupostima...o neemu to ne elim...ali opet zanima me...
Zanima me kakav je to osjeaj kada preree ile...da li boli ili ne...
Ne elim to doznati...ali opet...zanima me...
Ja nisam takva osoba...ali opet...ja nisam osoba koja e si postavljat toliko pitanja...nisam osoba koja zbog jedne sitnice ne spava...
Ja sam sanjar...osoba koja ivi u svom svijetu...u svom savrenom svijetu...osoba koja vjeruje u bolje sutra...
I toliko se trudim ne biti takva...ali ne mogu...
Kad sam s nekim nisam takva...ne razmiljam o tom svijetu...nisam sanjar...
Kada sam s nekim...ivim za taj trenutak...uivam u njemu...ali kada pustim glazbu...to savrenstvo svijeta...tu stvar koja postigne da postanem sanjar...da uivam...da plaem...tada patim...
Srce me boli...ne znam zato...moda zato to ne vjerujem prijateljima...jer su me ba prijatelji najvie povrijedili...da vjerojatno je to...
Ma ne znam...nita vie ne znam...osjeam se ko duh...
Imam jo snage...ali malo...trebam neto da me digne...da mi da snage...traim to...i uspjevam...u glazbi...glazba je moj spas...
Post je objavljen 20.05.2008. u 19:51 sati.