Marketing
8. poglavlje
Tamo je stajao...Peter Pettigrew.
Prenerazila sam se. U prvih par sekundi nisam mogla izustiti ni slova. Pettigrew me gledao svojim sitnim oima. Odvratno.
Konano uspijeh promucati:
- P-Pettigrew?
On je pohlepno iskrivio facu u neto to bi trebalo biti osmijeh:
- Da, Lieselotta. Ja sam. Zato sam bio u sobi cijelo vrijeme. Da mi ne prepozna rukopis...zato, a i zbog jednog drugog razloga...- oi su mu sjajile.
Gledala sam ga s nekim gaenjem. Znam da zvui odvratno od mene, no on je meni tako ljigav i fuj.
- Crvorepe, ja...- protisnuh, no on me prekinuo:
- Ne govori nita. Uivajmo u veeri.- krenuo je prema meni kao da e me zagrliti, no ja sam se izmaknula.
- Peter...meni je ao...ali...ja tebe ne volim.- nekako nisam imala vie sarkazma za njega. No i dalje mi se gadio.
On je ustuknuo.
Moram priznati, iznenadila sam se time to je tako samopouzdano krenuo zagrliti me. Kao da ne zna da mi je odvratan.
- Lieselotta, ti mene odbija?
- Molim te, zovi me Lotta! Jo jednom, ao mi je, no ne svia mi se.
Iskrivio je lice od bijesa.
- Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta...dakle, odbila si me. Nita mi drugo ne preostaje. Otkrit u ti drugi razlog zbog kojeg sam bio u sobi cijelo vrijeme.
utio je neko vrijeme, a onda je nastavio:
- Nije sluajno da me James pronaao kako prouavam crnu magiju. Ve neko vrijeme razmiljam o tome da postanem crni mag. Najvei od svih...
- Ali...zato?
Peter se izderao:
- Zato to mi je dosta! Dosta mi je vie toga da su svi bolji od mene! James Potter, najbolji metlobojac etvrte godine, ali i dalje. Remus Lupin, najpametniji Gryffindorac nae godine. Sirius Black, bezobrazno lijep, sve cure doslovno plaze po njemu...a ja? Njihov mali potrko. Kao da me nisu zezali zbog toga to se kao animagus pretvaram u takora. "Petey, takori...", govorili su mi. E pa, dosta je toga. Sad u ja biti jai. Pokoravat e mi se, a ti e biti moja. Samo moja, Lieselotta.
Uplaila sam se njegovog bolesnog pogleda.
- Kako si doao do informacija o crnoj magiji?- to je bilo jedino to sam mogla upitati.
- Ah, bilo je lako onu budalu Slughorna navesti da mi da svoj potpis za Zabranjeni odjel. Kasnije je sve poelo ii samo od sebe. Nitko se nije pretjerano brinuo za mene dok sam bio u sobi, moji takozvani prijatelji su me izbjegavali, a ja sam nesmetano mogao jaati svoje sposobnosti i znanje. I sada, sada sam ve na razini maga sa crnim obiljejem kruga.
- C-crnim obiljejem kruga?
- Da...obiljeje maga koji moe zarobiti tijelo. I dalje nisam dobar legiliment, i ne znam zarobljavati due, no tijelo je mnogo lake za zarobiti.
Sad sam se ve stvarno bojala. Oi su mu krijesile i izgledao je stvarno zastraujue. To vie nije bio mali ljigavac, to je bilo veliko udovite.
Shvatila sam da se on ne zeza. Pokuala sam opipati tapi u depu, no sjetila sam se da sam ga ostavila na stolu u sobi.
- I sada...sada u zarobiti tebe. Bespomona si. tapi ti je u spavaonici...vidio sam ga. I dok se drugi budu pitali gdje si, ja i ti emo ve biti daleko...i tada, poet e se dogaati strane stvari. Nee ni znati to ih je snalo.
- Ti si bolestan! Ne moe me samo tako zarobiti! Moji prijatelji e me spasiti!
Nasmijao se luakim smijehom.
- Prijatelji?- govorio je kroz smijeh.- Hahaha, prijatelji? Zaboravit e te. Kao to su i mene. Sve je prolazno, sve je povrno, draga moja Lieselotta...a kad te se sjete, biti e prekasno. A sada, sad e biti moja, Lieselotta.
- Ne zovi me Lieselotta!- izderala sam se.
- Zvat u te kako ja elim! Compesare!- Peter je zamahnuo tapiem.
Oko mene su se pojavili nevidljivi lanci koji su me stezali. Vrpoljila sam se, pokuavi se tako osloboditi.
- Neudobno ti je, Lieselotta?
Trzala sam se i otimala jo vie.
- Da vidimo kako e ti se onda ovo svidjeti! Crucio!- ponovno je zamahnuo. Pala sam na pod.
Luaki se smijao dok je mene sjekla neizdriva bol. Lanci u koje me okovao urezivali su se u kou i na njoj ostavljali crvene tragove. Svi miii u tijelu su mi se grili, krv kao da mi je prestajala kolati na trenutke, kao da mi se tisuu noeva zabijalo u tijelo svake sekunde. Mislila sam da e mi glava puknuti. Vritala sam od boli.
- Hahahahaha, Lieselotta! Kakav je osjeaj kad si ponien? Kada se eli ustati, a ne moe.
- Pettigrew...- govorila sam isprekidano, jedva dolazivi do daha.- Mrzim te...
- Ohoho, mrzi? Teke su to rijei, Lieselotta!
- Ne...zovi me...LIESELOTTA!- vritala sam.
- Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta!!!- smijao se. Oito je uivao u ovome.
Premda sam se iznenadila kad sam shvatila da mi je on ono pisao, nisam ni sanjala da je ovako poludio.
Svaki dio tijela trnuo je i grio se u isto vrijeme, uasno me boljelo, pokuavala sam se pomaknuti, no nisam mogla...
Mislila sam da je kraj. Da u za koji trenutak biti slomljena.
Um mi je bio pribran, no tijelo me izdavalo...
Peter je izgledao poput serijskog ubojice.
Ne mogu vie. Gotovo je. Neu izvriti svoju misiju, neu nai Samanthu. Neu dovriti kolovanje. Zbogom, Hogwarts. Lily, Aimee, Chanell, B.B., James, Starz, Siriuse, Remuse, Lucinda, Lexy, Victoria, Kingsley, neu vas vie nikad vidjeti, no uvijek u vas pamtiti. I na onom svijetu. Siruse, volim te. Teta Agnes, tetak Thomas, hvala vam to ste mi bili kao roditelji. Mama, tata, uskoro u vam se pridruiti...
...
- Expelliarmus!- izderao se tako dobro poznati glas. James. Nisam dobro vidjela, no uspjela sam razabrati da je Peteru ispao tapi. Crucio je prestao, a i lanci su nestali. Ipak, jo se nisam mogla ustati, niti sam vidjela kako treba.
- James, ja sam...- poeo je Peter, no netko ga je prekinuo:
- Ti nisi normalan!- povikao je Sirius.
Zaula sam jo neke korake, a onda enski vrisak. Koliko sam uspjela vidjeti, Lily je dotrala do mene.
- to si joj uinio?- oajno je uzviknula.
Jo je netko doao do mene.
- Bila je pod Cruciom...Peter je stvarno petljao po crnoj magiji.- Kingsley je govorio dubokim glasom.
Iznad sebe ula sam udarce. James i Sirius tukli su Petera. Pridruili su im se Remus i Starz.
Do mene su dole jo i Aimee, B.B. i Nell. Konano sam otvorila oi.
- Lotta, jesi dobro?- upitala me Nell.
- Da...dobro sam...recimo.
Smogla sam snage da se ustanem. Petera su doslovno muili.
James ga je drao za majicu kad ga je Starz upitao:
- Kako si mogao?
- On...pruavao je crnu magiju.- rekoh.
Peter je protisnuo:
- Da...dosta mi vas je vie! Svi ste prekrasni, predivni...samo sam ja oduvijek ismijavan!
- Jo se udi? Pa ti si monstrum!- izderala se Nell.
- Odvratan si, Crvorepe.- ree Lily.
- Ti mutnjakuo uti!- obrecne se Peter na nju.
- Gade jedan, ne vrijeaj ju!- James ga jo jae uhvati. Peter jedva doe do zraka.
B.B. prestraeno ree:
- James...kako to da nas nitko ne uje?
Peter odgovori:
- Stavio sam Beumato. Kako to da ste vi uope doli...mislio sam da sam se zatitio...- cijedio je kroz zube. Povraalo mi se na samom pogledu na njega.
- Znali smo da Lotta uvijek ovamo doe kad je neto tuna, a Lily nas je upozorila da je ve dugo nema.- ree Remus.
Starz se umijea u razgovor:
- Kako to da nitko nije primijetio da se Peter povukao u sebe?
James preuzme rije:
- Primijetili smo da neto nije u redu onaj dan kad je bio na Zabranjenom odjelu, zar ne, Tihotape?- Sirus potvrdno kimne.
- Ljigavac jedan najobiniji.- prezrivo e Aimee.
Peter ju drsko pogleda. Lunac zagrli Aimee, kao da ju titi od njegovih oiju.
Sirius pljune na zemlju:
- Crvorepe, jedino ne znam zato ba Lottu.
- Oduvijek mi se sviala...tako temperamentna, odluna i pametna...
- Da, sve ono to ti nisi.- spusti mu Sirius.
Peter niti trepne.
James ga je pustio. Peter, od nekog umora, padne na pod.
- to emo sada s njim?- upita James.
- Ne znam, stvarno ne znam.- ree Kingsley.
Cijelu ovu raspravu gledala sam bez rijei, a onda iznenaeno primijetih:
- Ljudi, Peter...
- Nestaje!- dovri Aimee.
Peter je nestajao u obliku malog takora, i prije nego to se itko snaao, izgubio se u travi...
- Nema ga.- ree B.B.
- Da.- ree Remus.
- Idemo u drutvenu. Nadam se da ga vie nikada neemo vidjeti. Naime, zaboravio je svoj tapi...- uzdahne Nell.
Svi smo zajedno krenuli u drutvenu za sve domove. James i Lily su mi pomagali dok sam hodala. I dalje sam bila slaba...
Doavi u drutvenu, ispriala sam im sve to se dogodilo kod vrbe.
Dekima sam objasnila i za onaj papiri. Jedino sam izostavila onaj dio s operacijom "Tratinica".
Svi su preneraeno sluali, otvorenih usta.
- Lotta, oprosti to smo te Aimee i ja ostavile.- ree Lily i zagrli me.
- Sve je u redu.
Sirius je sve sluao potpuno ozbiljan, to je jako neuobiajeno za njega.
- Mislim da emo jo uti za Petera. Imam takav osjeaj.
- Da, i ja.- ubaci se James.
- Mislim da bi bilo dobro da Lotta odsad nigdje ne ide sama. Trebao bi ju barem jedan od nas uvijek pratiti. A ti Lotta, odsad nigdje bez tapia.- ree Starz.
Ostali su se sloili s njegovom idejom.
- Ej...pa ne morate mi biti tjelohranitelji. rekoh.
- Moramo.- zagrli me Aimee.
- Ljudi, hvala vam.- rekoh. Da nije vas, tko zna to bi sada bilo sa mnom.
- Uvijek sve za svoje prijatelje.- ree Remus.
Pogledali smo na sat, i kazaljke su otkucavale 23h. Nisam mogla vjerovati. Kao da sam izala tek u 19h.
Razili smo se u smijehu i radosti...
***
Odlueno je da e me danas prijepodne pratiti Aimee, a poslijepodne Sirius.
Ajme, Sirius.
Skroz sam zaboravila na to da sam se nadala da je upravo on poslao papirie.
Kako u sada s njim?
Prijepodne je brzo prolo. Dogovorili smo se nita ne govoriti Dumbledoreu.
Aimee i ja smo vrijeme prije i nakon nastave provele itajui s Lily u knjinici, grickajui bundevine sjemenke i eui Hogwartsom.
Nakon ruka, Aimee je zamijenio Sirius.
Bilo mi je malo neugodno kad se ustao i rekao:
- Lots, to emo sada raditi? Moram paziti na tebe.- osmjehnuo mi se frajerski.
- Hmm, ne znam...- zacrvenih se.
- Proeite malo perivojem.- predloi Starz.- Ionako mu mora objasniti Preobrazbu.
- E pa vidi, stvarno...- sloi se Sirius. Zajedno smo izali iz velike dvorane.
Sjeli smo na travu. Vani je sjalo sunce, premda je bilo kraj listopada.
Sirius je izvadio knjige iz torbe. Uinila sam isto.
Poeli smo s preobraavanjem ivotinja u stvari.
Vrijeme je brzo prolazilo.
- Vidi, ovdje ti se koristi ova formula...- objanjavala sam, a on me okrznuo po ruci. Sluajno ili namjerno, ne znam.
- Hmm, da...shvaam. Odlino objanjava, Lotta.
- Hvala, Black. I hvala ti to si juer doao da me spasi.- UPS, zato sam ovo rekla?? Nisam trebala. Da me spasi...joooj.
- Ipak si mi najbolja prijateljica.
Nasmijeila sam se.
- ak i onako slaba, izgledala si prekrasno. Nije Pettigrew imao lo ukus.
- Oh, pa ne mora mi sada laskati.
- Ne, ja to ozbiljno mislim.
- Zaista?
- Zaista.- ree i njeno mi odmakne pramen kose s lica...
***
[Uh, koliki post! Stvarno sam imala inspiracije za ovo. Meni se post jako svia i zadovoljna sam njime, a nadam se da se i vama svia. Ps. Ideju drutvene za sve domove preuzela sam od Starza, nadam se da se ne ljuti. Pusa svima!]
Post je objavljen 18.05.2008. u 12:56 sati.