Marketing
Vremeplov
Babice raam! - zavikala je. Ti zna! - ulo se negdje iz hodnika. Kako ne bi znala, razmiljala je, ovo joj je peto dijete. Od kako se po drugi put udala nije imala sree s poroajima. Prva curica joj je umrla drugi dan nakon poroda. Bar da je nije vidjela onako siunu, crne kovrave kose. Jo joj je jasno vidjela mala usta kako vraaju natrag mlijeko koje je jedva uspjela posisati. I ime joj je ve dala. Sve je ilo nekako naopako i taj put. U bolnikoj postelji dobila je ui! Nikome nije htjela rei da je ostale ene ne bi izbjegavale... A onda je jedna od ena uzela njenu robu i pobjegla iz rodilita bez svog novoreenog djeteta. Na kraju su joj doli rei da joj je beba umrla. Nije joj se radovala od poetka. Problemi u novom braku bili su svakodnevica... ali, sada kada je ostala bez malene - srce joj se kidalo! Nitko je nije mogao utjeiti. Ni doktor koji je sjedio na njenom krevetu i grlio je. Ni policajac koji joj je vratio robu. Ni mu koji je govorio da e imati jo djece. I sa drugom kerkom poraala se devet dana... A sad joj ponovo nije dobro!
Raam! ponovo je zavapila. Tko zna je li je itko uo i ovaj put? Slike su se poele magliti... Babice, gubim svijest! bile su zadnje rei koje je uspjela izgovoriti. Ovaj put je ula. Ubrzani koraci, uznemireni glasovi koji se mjeaju i gube - i napokon mir, mrak. Utonula je u sjeanja.
Bila je najstarije od dvanaestoro djece. Otac je elio sina. Bio je razoaran. Majka se osjeala krivom, nije rodila nasljednika. I sam Bog zna da im je trebala pomo, muka ruka, netko tko bi zamjenio brojne nadniare. Posla je bilo toliko da se nekoliko njenih braa i sestara rodilo na njivi. Majka je bila preumorna da bi brinula o njima. Zaspala bi za vrijeme dojenja i uguila bi sluajno novu bebu. Toliko eljeni sin pao je po noi s kreveta - i utopio se u par litara vode. Da bar otac tog dana, prije spavanja, nije ostavio kain kraj kreveta. I ostala braa i sestre su odlazila iz njenog ivota gotovo preko noi, obine bolesti su u to vrijeme bile neizljeive. Ostalo je samo troje djece - tri sestre! ak su se i one gotovo utopile u rijeci.
Moglo joj je biti samo 11-12 godina kad su je oko ponoi probudili povieni glasovi. Otac je odluio da je dovoljno stara da je pone voditi na njivu. Mati je molila da je ne budi jo, dijete je, ali on je bio neumoljiv. Cijelu no poskakivala je u kolima... Izgubio se, psovao je, nije mogao nai mosti kojim bi proli preko rijeke. Lutali su cijelu no. ibao je konje i njenu duu...Nikad nije ni imao lijepih rijei za ostale. Bio je strog i uvijek nervozan. Tko zna zato ipak ga je volila. Prelaz su nali tek pred jutro. Na odreditu je ekala nepregledna njiva i kopanje s nadniarima. Nije ga htjela osramotiti pred drugima. Bila je meu boljima. Nije ni mislila na posao, razmiljala je o Dragi. Voli ga jo iz vrtia. A sad - jo samo malo e ii u kolu, nakon estog razreda za nju e kolovanje zavriti. Tko zna kako e to izgledati kada vie ne bude u koli. Vie ga nee ni vidjeti. Da joj je bar on u blizini, sve bi bilo lake. Zna da je jo mala ali, volila bi da joj jednom postane mu. Nije ni slutila da o tome nee odluivati ona sama...
Post je objavljen 15.05.2008. u 09:53 sati.