Marketing
prodana nevjesta
Trill itam oduvijek. Bila je prva prvcata koja je odmah prvi dan ostavila prvi prvcati komentar na mom prvom prvcatom blogu (koji je odavno ve zgaen) kad sam po prvi prvcati put kroila prstima u blogerski svijet. A prvi put se ne zaboravlja. ;)
I eto, ta djevojica, mama, ena, vila i supruga podsjetila me na najromantiniji trenutak u mom ivotu. Hvala!!! (sa suzom u oku)
Moj praki ivot bio je super. Nakon poetne euforije i suludosti, sve se nekako iznormaliziralo. Prijatelji, kolege, posao, faks, izlasci i Johny. Johny, moj najbolji tamonji prijatelj (s ojim naalost nisam vie u kontaktu) i velika ljubav. Deec 5 godina mlai od mene s kojim sam imala savren odnos, visoki upavi slovak koji je vie boravio kod mene vie nego u vlastitoj sobi, s kojim sam kuhala, pogledala sve sezone "Crvenog patuljka" na ekom, s kojim sam se vercala u teretanu i zbog kojeg sam jela odvratnu hranu u "Govindi". Uglavnom, jedan tjedan bila sam u Zagrebu zbog ispita kad mi je stigao sms: "Lucka ima predstavu u nedjelju i moze nam karte nabavit. Idemo?" Lucka, naa zajednika prijateljica plee u Narodnom divadlu u Prodanoj nevjesti. "Da, naravno da idemo." odgovorila sam iz Zagreba. U subotu naveer sjela sam na bus i dola u Prag u nedjelju u 8 ujutro. Naravno, Johny je bio na kolodvoru i pospanu me odvukao do koleja. Nakon propisnog spavanca do negdje 6 popodne, otvorila sam svoj kofer i pocela se sreivat za odlazak u kazalite. Fensi majca, fensi hlae, mejkap puna ratna sprema i opla... di su mi cipele? Otvaram drugu torbu, nema ih... Ponovno prekapam po koferu (mhm.. kofer... reklo bi se prijenosni ormar), nema ih... Nema ih!!! Zaboravila sam cipele!!! Bosonoga sjedam na krevet. Da, da... prava pepeljuga. Al, kaj sad. Obuvam tenisice, nesretna... ajd, hlae su iroke pa se ba i ne vidi, tjeim se. Johny kuca na vrata, ja otvaram sa suzom u oku. Moje upavo si je sloilo frizuru, ima koulju, sako, hlae cipele, kaput i al... zrihtan je totalka... "Zaboravila sam cipele ponjet iz Zagreba" procmoljim. On se nasmije. "Nema veze, priekaj me malo" kae i odjuri u svoju sobu. ekam oajna u kaputu, s tenama na nogama i blejim u pod. "Ivi!!" zaurla Johny s kraja hodnika u nekoj suludoj wannabe manekenskoj pozi s nogom u zraku. S nogom na ijem je stopalu tenisica. "Ti moda nema cipele, al ja imam tenisice..." Razvukao mi je najvei smijeak ikada. To je ljubav. To je romantika. Naravno, u kazalitu su nas blijedo gledali onak zrihtane u kaputima s tenama na nogama, al nas tak uope nije bilo briga. A i predstva je bila dobra.
Post je objavljen 06.05.2008. u 09:28 sati.