Marketing
"Vi ste svjetlost svijeta"
Postoje ljudi koji nose neto posebno u sebi. Nije to obian osmijeh niti zagrljaj, nije ni obina lijepa rije ili utjeha. Tu se krije neto vee i bogatije. Kraj nekih ljudi smijat ete se tren ili dva, a zbog nekih ete tu radost nositi u sebi neko due razdoblje. Takve osobe kao da ne daruju samo obian cvijet topline i ljubavi, oni daruju sjeme, daruju neto to e u nama dobiti novi poetak i smisao. Takvi ljudi ne zadravaju puno toga za sebe. Oni dijele, i u itavom tom darivanju, odraava se bit njihova ivota.
Piem o ljudima koji ive svoju vjeru.
Rijetke stvari na ovome svijetu mogu me odueviti i ispuniti kao spoznaja da postoje ljudi koji zaista ive ono to vjeruju. Nisu to ljudi koji nikada ne padaju, to su ljudi koji pronau snagu ponovno se ustati. I nisu to ljudi koji se ba niega ne boje, ali to su ljudi koji se unato svemu pouzdaju u Boje milosre. A nisu ni oni koji su naprosto nepogreivi u onim najbitnijim stvarima, ali jesu oni koji znaju otvoriti oi pred grekama i krenuti nekim boljim putem.
Rastuuje me kad oko sebe gledam ljude koji su uvjereni da ive zaista vjeru, a u onim najbitnijim stvarima preesto posustanu. Ovo su pitanja za sve nas.
Kako se moemo nazivati Kristovim uenicima ako ne opratamo svome bratu ni pod kojim uvjetom?
Zar ne shvaamo da to izjeda jedino nas?
Kako se moemo zvati Kristovim uenicima ako jako dobro znamo da ponavljamo stalno iste greke,
bez da se pokajemo za neku od njih? Nismo li stvorili neka svoja mjerila? Moda i itavu religiju?
Ili pak dolazimo ravno u ispovjedaonicu, izgovaramo rijei koje nam srce uope ne misli?
Kaemo - kajem se, a deset minuta kasnije priamo nekom poznaniku kako se uope ne kajemo?
Jesmo li svjesni da bez kajanja nema oprosta?
A oprost je melem za nau duu. Oprost je ono najljepe to nam Gospodin daruje. Nama, ovakvim grenicima.
A mi ga ne ljubimo dovoljno ni da se iskreno pokajemo to smo povrijedili Njegovu Ljubav.
Zbog ega ili koga? Zbog neke stvari ili situacije? Zbog ovjeka?
Zar nismo svjesni da nas nijedan ovjek ne moe i nikada nee ljubiti kao to nas ljubi Bog?
A ljudima se esto ispriavamo, kad povrijedimo dragu osobu, iskreno nam je ao.
Kakvi smo kad povrijedimo Ljubav nad svim ljubavima? Oca nad svim oevima?
Zaista katkad svi trebamo zastati i zapitati se neke stvari. Razmisliti o njima. Odluiti mijenjati ono to nije dobro.
I sad, oni ljudi s poetka prie. Takvi ljudi mogu pomoi da krenemo boljim putem, mogu nam dati ruku kad vie ne vidimo jasno put kojim trebamo ii. esto, kad vidim vedrinu i ljubav u oima i djelima tih ljudi, shvatim da nita ne moe mijenjati ovjeka vie od istinske vjere i ljubavi. Moe ovjek biti dobar i iste savjesti, i to je dobro za njega, ali ako nema Boga u njegovom ivotu, ime e ispunjavati srca drugih ljudi? Sami to ne moemo. Sami moemo jedino kratkotrajno nekoga razveseliti, moemo se samo navezati na nekoga bez da smo svjesni toga, moemo lako postati i bezobzirni i hladni. Kad nosimo Boga u naem srcu, nosimo "magnet" svjetla i mira koji treba ljudima danas. I onima koji sebe nazivaju vjernicima, a da nisu svjesni koliko toga u svom ivotu ine protiv Njegove ljubavi. Ako se sjetite bilo kojeg grijeha, shvatit ete zato je to grijeh. To je grijeh protiv nekog ovjeka. Drugih ljudi, ili protiv nas samih. A Bog nas sve neizmjerno ljubi. I nikome ne eli uskratiti da bude Njegovo dijete. To je Ljubav koja nije od ovoga svijeta. Razumjeti je moemo samo oima srca. Jesmo li spremni pogledati iz tog kuta? Ili emo i sada po ne znam koji put zatvoriti oi, povui se u svoj kutak, ivjeti svoj ivot, i nazivati se onako kako nam najbolje odgovara? Neki ljudi otvorili su oi i odazvali su se na poziv kojim Bog svakoga od nas zove. To se zove hrabrost.
I iako me ti ljudi koji su se odazvali ine radosnom, postoje i oni koji me svojim zatvorenim oima raalouju. Vjerojatno toga nisu ni svjesni.
Ljudi o kojima sam htjela priati nada su i blagoslov ovoga svijeta. Zaista sam presretna to su neki od njih dio moga ivota :)
Post je objavljen 05.05.2008. u 23:55 sati.