Ajme majko čotlavih praznika! Ne sjećam se kad sam se zadnji put ovako umorila tijekom praznika... Crknuta sam. Jučer i prekjučer cijeli dan nisam bila doma već u Pisarovini. Mda, sad vi naravno nemate pojma di je to, a ni ja vam baš nemrem pomoć jer je to negdje na staroj cesti za Karlovac kod Jamnice. Uglavnom, negdje gdje je bog rekao laku noć. A šta sam tam radila? Pa bila sam na natjecanju, naravno! Jer zadnjih godinu-dvije HSDS je razvio poprilično iritantnu naviku organiziranja natjecanja tijekom praznika. Jer, čemu se odmarat kad su praznici? Pa ko je to vidio? Ccc...
I tako sam ja trebala imat svoje step natjecanje u petak. Obratite pozornost na ono trebala. Jer se ispostavilo da se u seniorskoj kategoriji formacija nemamo protiv koga natjecat. Naime, bili smo jedina formacija. Tak da je sve to bilo samo pokazno. Najava europskog u Samoboru. Woohoo! Ne. Al ajmo radije redom. Sve je počelo u četvrtak u pola 12. Tad je trebao krenut bus kojim mi seniori i tam još netko ide. Opet onaj trebao. Jer je zapravo otišao u 11 i 15. To je Jasminka rekla kad Petra i ja nismo čule pa su oni fino otišli bez nas. Jer su bili uvjereni da smo ona i ja otišle već ujutro pomagati. Ali nismo, iako je takav originalan plan bio. Drkelićka se nasrala da bi ona pa je Jasminka nas odgovorne prebacila na petak. Hvala onak. I kad je taj bus otišo bez nas trebali smo ustanovit kak ćemo Petra i ja doć u tu vukojebinu. I niš treale smo tramvajem do Borongaja gdje nas je jedan bus dočekao. Al je bogu fala bio 1.5. pa su tramvaji vozili jako rijetko i penzionerskim tempom. I onda smo napokon stigle živčane u bus pun djece koja su vrištala i pjevala medu-štedu cijelim putem. Koji je trajao sat vremena. Jeeeee! I onda smo odma imali probu za koju smo trebali obuć kostime jer je došla neka televizija da nas snima. Očajno smo plesale jer je pozornica bila neka jadna, sklepana od neka dva materijala od kojih se jedan jako sklizao, a drugi je bio jako opasan. Da ne spominjem da su bili dvobojni da se vidi kak to jadno izgleda. Al bar je Jasminka prebacila naš pokazni ples pa nismo trebale zadnje plesat, već smo odma na početku. Onak bar nekaj. I onda kad smo mi bile gotove trebale smo se za djecu brinut. Što je naporno. I kad je sve završilo došla sam doma u ponoć. I išla spavat u 15 do 1 da bi se idući dan ustala u 15 do 6. I brzo sam se spremila jer je bus išao u 7. Ajde bar sam trebala samo pomagat nikaj plesat. Al i tu ima posla. Slaganje rekvizita, šminkanje, trčanje okola kad god nekom nekaj zatreba. Al ono šminkanje je najgore. Puna sam šljokica. A i tu djecu kontrolirat nije mala stvar. E treba nama čuvar šminke ubuduće. Njima je sve to tako zanimljivo. Samo kopaju okolo, pa svega ima posvuda. E dobila sam par napadaja izrazite nervoze zbog toga. Al to je pretipično za mene. Pa kad je sve za taj dan bilo gotovo (a dan je trajao i trajao neuobičajeno dugo) trebalo je počistit garderobu, rastavit rekvizite sve to posložit. Naravno da je ostalo samo nas 12 seniora. Ali samo 6 mlađih. Svi ostali koji su došli pokupili su se oko 2. Tak da smo se Petra i ja igrale smećara i slagale svlačionicu. Naravno. Tek kad sam došla doma i legala (što je bilo u 15 do 1 - opet) skužila sma kak sam umorna. Cijeli dan skoro na nogama. Trebali bi nam platiti to... Evo još danas imaju seniori i par kategorija od juniora show dio. Al mene danas nema tamo. Ne plešem, a nema kome pomagat pa nisam trebala doć. Bar nekaj onak... Al bar smo bili prvi sa Cigankama. Lol...
Enivej ovi praznici sakaju. Nadam se da je bar vama bilo dobro... Idem sad iskoristit ovo malo odmaranja što mi je ostalo... Uživajte mi i komentirajte...
Post je objavljen 03.05.2008. u 12:48 sati.