U zadnje vrijeme moje misli me odvode tamo
gdje ne bih posla,tamo gdje je sve puno boli
gdje ne mozes vise napustiti to mjesto...
gdje je tvoja dusa nasla spokoj...
ali na zalost taj spokoj tamo se ne pronalazi...
jer samo ce ga onaj dobiti koji je vrijedan toga bio
kroz svoj dosadasnji zivot...
trenutno sam izgubljena negdje,negdje
izmedu snova i stavrnosti...
nikako da nadem,izaberem pravi put...
uvijek skrenem s ceste...
uvijek izaberem onaj tezi put...
a dosad nije bio pravi,nisam ga nasla...
u ovo vrijeme ,u ove dane me pogodi
i ona najmanja stvar...koja dopre do mene...
zaboli me...i stisne jako u dusi...
stisne i ne pusta...pogura nesto u meni...
do mojih ociju...do mojih suza,,,potjera me u plac...
i tada se sjetim svega u svom zivotu...svega sto sam
izgubila ili ne namjerno pustila...
sjetim se svih osoba koje su prolazile kroz moj
zivot..kao magla...a ni jedna se od njih nije zadrzala
zasto su sve otisle...u cemu grijesim...
i zasto ne mogu zadrazati osobu do koje mi je stalo
....na koju mislim cesto...posvetim joj stihove..
posvetim svaki trenutak,svaku rijec te svaku suzu...
zasto je sve prolazno...zasto ne postoji savrsenstvo...
tada bi bar svi imali osobu koju volimo uz sebe...
a ona bi nam odgovorila i uputila sve obastarno...
nitko ne bi bio sam...smijeh bi obasjao ovu kuglu...
ispunio sve iznutra pa do vrha....
samo postoji jedan problem a on je: zasto???


Post je objavljen 29.04.2008. u 21:37 sati.