Marketing
Guardian Of Tommorrow
Stavio je svoju smeu jeftinu kapu na glavu,
zakopao svoju plavu izblijedjelu duksu,
par puta udahnuo i krenuo. Koraci su se
polagano ubrzavali. Proao je pokraj stare
kue. Davno ju je njegov djed izgradio.
Nije joj znao izvornu svrhu. Pomislio je da
ga je trebao upitati dok je jo mogao. Sad je
sluila kao spremite starih stvari i alata.
Hrpa beskorisnih predmeta. Kimnuo je glavom,
lagano, kada je prolazio pokraj psa koji ga
je pratio nezainteresirano svojim crnim oima.
Blago njemu,pomislio je, bez brige i pameti
promatra ljude sa svojim problemima. Da moe,
vjerovatno bih se smijao ljudima i njihovoj
takozvanoj inteligenciji koja u svemu nalazi
kvar. Medo se zove... On ga nije tako nazvao,
ime je dolo s njim. Proao je crvena eljezna
vrata koja vode u vonjak. Bila su otvorena,
kao uvijek. Gledao je, dok je prolazio, voke.
Ratrkane oko njega, kao da su
nikle same od sebe. Trava je narasla odkad je
proli put bio ovdje. Osjetio je vlagu na nogama
i vodu u starim tenisicama, dok je u laganom
trku odmicao sve dalje od kue. Kada je proao
kroz druge vratnice, koje oznaavaju kraj vonjaka
i poetak divljeg polja, osjetio je udnu
hladnou u sebi. Plua su ga poela pei dok
je gazio po mokroj travi. Pripisao je to naslagama
katrana u njima i nedostatku fizike aktivnosti.
Sunce je bilo krvavo i na odlasku, a nebo
puno starih pranjavih oblaka. Boja zraka
se promijenila u zaguljivu crvenu smjesu i prekrila
ravnicu koja se protezala svuda oko njega.
Trao je po starom traktorskom putu. Samo dvije
tanke linije utabane trave koje sjeku polja
i djele njegovo od tueg. Hladnoa ga je sve vie
obavijala dok je krvavo sunce puevim korakom
lagano nestajalo iza obzora. Pokuao je otjerati
strah iz sebe i nastaviti. Napokon je doao do
odredita. Zavoj gdje dvije tanke linije
zavijaju udesno pokraj kanala i dalje u divljinu.
Preskoio je preko par velikih rupa ispunjenih
mekanom zemljom i blatnom vodom. Korak mu je usporio
i onda stao potpuno. Srce mu je pumpalo
vrelu krv u ile i arterije i pokuavao je
doi do daha. Mozak mu je stao...napokon - pomislio
je. To je bio njegov cilj. Seratonin e napraviti
ostalo... Bijes,sumnja,tuga nestat e...samo
bol, slatka bol koja koja sve drugo ini nevanim
i zanemarivim. Osjetio je kako mu hladnoa
naputa udove. Svijet oko njega je pulsirao i
gubio se u magli. Bio je sretan tih par minuta.
Sve e biti u redu... Nakratko je zaboravio demone
koji ga ekaju u mraku. ekaju pravi trenutak za napad.
ekaju da se okrene i zaputi istim putem natrag prema
kui.
Post je objavljen 28.04.2008. u 00:24 sati.