Visinska bolest stvar je psihe, objasnili su mi tjedan dana kasnije u autobusu, koji je vozio prema kanjonu rijeke Colce. Znaš da si visoko i da nisi kondor (k vragu i kondori!). Zato te je strah. Jedini je lijek protiv toga vrijeme. I koka. Čaj od koke ili - što je puno bolje - listovi koke.
***
Doznao sam još mnogo toga, ali nikada ništa o tome što se dogodilo s Anitom. Još i danas, kad ponekad prođem uzbrdo kraj njihove kuće, koja je ostala neožbukana, pogled mi zastane na vremenom načetim ukrasnim lavovima, kičastoj uspomeni na moj prvi gubitak, na neumoljivost onog tajnog procjepa u nama, kroz koji će uskoro, možda već sutra, možda već danas navečer, zauvijek nestati ono što volimo i za što bismo dali baš sve. Postoje brazde na vodi koje se nikad ne zaliju, malene i sentimentalne i često nadasve banalne. No tko kaže da mornari ne odlaze ploviti oceanima zato što je jednog jutra iz njihovih života nestalo more?
***
Sjeo sam i pratio Majin pogled na dolinu.
- Znaš, i kad bih znala kako će biti teško, za ovaj bih pogled još jednom prošla cijeli put.
- Da, hvala bogu što postoji ludilo.
Post je objavljen 24.04.2008. u 17:17 sati.