Neto se u meni dogodilo...
Nekako sam drugaija...drugaije se osjeam...
Kada sam u kui...osjeam se zarobljeno...ne mogu disati...
Ali...kada izaem van...osjeam se slobodno...
Traim to posebno mjesto...negdje gdje u se osjeati savreno...
Gdje mogu vidjeti nebo...sunce...oblake...
Gdje mogu vidjeti travu...zelenu..onako savrenu...cvijee...
Gdje je drvee lijepo...i veliko...savreno...
I onda...samo se elim izgubiti tamo...nestati...
I onda se ponovno vratiti...sretnija...
Kada sam sama...uvijek...suze...u oima...i sad...
Sluam glazbu...utapam se u njoj...ona je dio mog savrenog svijeta...
Tog savrenog svijeta kojeg toliko elim...
Svijeta gdje nema boli...tuge...suza...samo srea...i ljepota prirode...
Traim...taj svijet...i ne mogu ga nai...
Ali tjei me injenica...da u jednog dana...nai taj savreni svijet...
Gdje je nebo vedro...trava zelena...cvijee mirisno...drvee veliko...a no...savrena...
Gdje u se izgubiti pod zvijezdama i biti sretna...
elim biti sretna...ali nisam...
Ima tih trenutaka kada sam stvarno sretna...ali oni su kratki...
Neto je u meni puklo...
Post je objavljen 22.04.2008. u 09:59 sati.