Marketing
Vremeplov
Opet su procvale livade,
slijevaju se potoci uborom,
a moje sanjarske oi jo snuju
jedan san
Kao i tada...
kad' pustila sam te u moje snove
i ponudila vrh sante leda
to topio se polako pod tvojim prstima.
Ispijala sam gutljaje s tvog izvora
i grijala se na suncu u tvojim oima,
u sjeni tvoj osmijeh prepoznala.
Izmijenjivale se otad' esto
sjene sa svjetlom, no s danom,
razlijevale se kie iz naih oblaka,
skupljasmo kapljice na dlanu
i ogledali se u njima,
traei sjaj novog jutra.
Putali se da nas vjetar nosi
u ono carstvo mate iz najljepeg sna,
budile nas more iz odsanjanih sanja,
ostajali budni u snu...
Nadvijale se sjene, one tamne iz
neznanog smjera,
zlokobni glasovi u glavi mutili su um
nenaviknut na nove puteve kroz koje
vodi novi dan, drugaiji od drugih,
al' svakim korakom kri se staza
kroz mrak ume ka sunanom danu.
U strahu koraasmo,
jer isprale nas neko rijeke kia,
jo vlana nam je koa bila,
po kliskom tlu smo hodili.
Bacali nas vjetri,
ibale oluje
i istog vrtloga se bojali.
Sad stojim na suncu,
zovem te pod tople zrake
da grije nam duu...
... ako nas i opee
znat emo da smo jo uvijek ivi
Post je objavljen 14.04.2008. u 15:31 sati.