Marketing
...Better to Have Lost in Love,Then Not To Love At All...
Ponekad pozelim da nestanem...
da se maknem od ovog svijeta...
jednostavno da zaspem i nikad se vise ne probudim...
Ponekad se znam izgubiti u svojoj masti,
masti koja tada nema granica,
u kojoj je sve iluzija,
koja predstvalja moj savrseni svijet...
Tada mi je sve dostupno pa i ono
sto se sada cini najmanje mogucim...
A onda me neke osobe ili pak neki
dogadaji vrate u stvarnost...
Onu okrutnu ali u tom trenutku predivnu...
Onu kakvom je zamisljam,onu kada stojim
pored osoba dragih mojem srcu...
dogadaju kojeg pamtim s veseljem...
Tada dode trenutak kad sve to nestane....
a ja nastavim mastati...
pozelih biti andeo...
koji oprasta grijehe svima a on ih ne pravi...
koji poleti daleko od zemlje...
daleko od stvarnosti...
daleko od ljudi...
koji cine pogreske a ne ispravljaju ih....
Ali sve je to jedan trenutak ili jedna noc
kad zaspem ili legnem i samo zamisljam...
A onda dode dan ili prode taj trenutak...
a ja moram krenuti dalje,
dalje u zivot,dalje u svijet...
hodajuci na zemlji...
te ne osvrtajuci se na druge...
Staviti osmijeh na lice i podjeliti ga s drugim...
koracajuci dalje ...u tzv. visine ali one na zemlji...
k svom cilju...svojim snovima...
Post je objavljen 06.04.2008. u 21:19 sati.