Pregled posta

5. poglavlje

Hladni listopadski dani.
Vjetar mrsi kosu.
Takvo je bilo i ovo jutro. Žurila sam naći se s Aimee, Lily i B.B. da nađemo dobra mjesta na tribinama.
Danas se, naime, treba odigrati utakmica Hufflepuffa i Gryffindora.
Uf, Huffi su teški protivnici. U ekipi im je Lucinda Lockhart, koja odlično igra.
Oh, eno Aimee i B.B.:
- Eej!!- veselo ih pozdravim.- A gdje je Lily?
- Hmm...pogledaj malo nalijevo.- uputi me B.B. Imala sam što vidjeti: Lily i Starz su se ljubili bez imalo srama. Otkako ju je Starz pitao za hodanje, stalno su zajedno.
- Dakle, ona ne ide s nama?- upitah.
- Mislim da ona uopće neće gledati tekmu.- Aimee je vrtjela glavom. Tužno sam pogledala prema dolje. Lily nikada nije propustila nijednu utakmicu Gryffindora. Bili su to jedini trenuci kad je prema Jamesu pokazivala malo više nježnosti.
A sad ovo. James će biti slomljen.
- Eh, da, isplela sam nam ovo!- B.B. je nakon duuugog kopanja po svojoj torbi izvukla tri predivna navijačka šala. – Četvrti je za Lily, no ona ga baš i neće koristiti.
- Hvala B.B., predivni su.- zahvalile smo Aimee i ja.
Nisam doznala što je to točno sprijateljilo B.B. i mene, no nekako smo si baš dobre od onog posjeta u bolnici. Nisam ju pitala zašto me onako čudno pogledala. Ima vremena za to. No uvijek imam neki čudan osjećaj u njenom prisutstvu. Ugodan osjećaj. Kao da ju poznam oduvijek.
- Nego, da mi nađemo mjesta?- predložila je Aimee.
Našli smo si izvrsna mjesta s kojih smo sve mogle vidjeti.
Na teren su prvo ušli Hufflepuffi. Začuo se dug zvižduk navijača dok je Lucinda ulazila u teren.
Još veći usklik oduševljenja nastao je kad je ušla gryffindorska ekipa.
Chanell i Lucinda, kapetanice, sa smiješkom su se rukovale. Bilo im je teško glumiti neko rivalstvo kad su ustvari prijateljice.
Igrači su se vinuli u zrak, i utakmica je počela.
Bilo je jako napeto, Hufflepuffi su vodili 120:60, no James je nekako uhvatio zvrčku.
Gryffindori su pobijedili 210:120!
Klicanje se čulo na svim tribinama, čak i na Slytherinskoj.
Lucinda je dostojanstveno čestitala Chanell i njenoj ekipi.
James je držao zvrčku i pogledom tražio Lily. Ugledala sam razočaranje u njegovim očima kad su nam se pogledi susreli.
Premda je znao da su Starz i Lily zajedno već nekoliko dana, mislim da ovo ipak nije očekivao. Kao ni ja, uostalom.
To sam i prigovorila Lily kad sam ju srela u društvenoj prostoriji:
- Lily, zašto nisi došla na utakmicu?
- Bila sam sa Starzom.
- Da, to sam već shvatila. Lily, znaš koliko Jamesu znači kad dođeš na utakmici. A i znaš koliko meni znači tvoje prijateljstvo. U zadnje si vrijeme stalno sa Starzom.
- Lotta, slušaj me. Zašto bi meni trebalo biti stalo do tvog bratića koji je arogantan i naporan? Starz i ja smo zajedno. Zajedno! Koji dio ne shvaćaš? – Lily je povisila ton.
- Onaj u kojem si se odvojila od mene i ostalih prijateljica!!- povisila sam ga i ja.
- Gle, nisam ja kriva što imam dečka, a ti ne. Ljubomoru ostavi za nekog drugog. Meni to ne treba!
- Znaš što, Lily? Ni meni ne treba prijateljica koja će me napustiti zbog nekog dečka kojeg poznaje mjesec dana!!
Lily me užasnuto pogledala, stisnula šake i popela se uz toranj spavaonice.
U isto vrijeme otvorio se portret Debele Dame kroz koji su ušli Sirius i Remus.
- Ehej, Lotta, što se to tu događa? Čuo sam neke glasove pa...- Sirius mi se obratio, no bila sam preživčana za ljubaznost:
- Odbij, Black. Gdje ti je Mya?
- Paaa...vidiš, ne znam...- počeo je Sirius, no Remus ga je prekinuo:
- Daj dođi ovamo, moramo pisati zadaću iz Astronomije.
Nasmiješila sam se Remusu koji je uvijek znao kada treba stati. Uh, a i podsjetio me: morala bih napisati i ja zadaću!
Izvadila sam stvari potrebne za Astronomiju, a kroz portret je upravo ušao vidljivo utučeni James.
- Gle ti našeg zvrčkohvatača! Sjedni, prijatelju.- Sirius je opet blebnuo glupost.
- Nisam raspoložen, Siriuse.
Lupin je udario Siriusa po glavi:
- Au! Dobro, znam kada treba začepiti usta.
Samo onda kada ideš poljubiti Myu, pomislila sam.
Prevrnula sam očima:
- James, hoćeš sa mnom pisati zadaću?
- Može, Lots.
Izvadio je stvari. Cijeli pergament ispisao je nevidljivom tintom (vidljivom samo vlasniku, u ovom slučaju, meni i Jamesu). Lily, Lily, Lily, Lily...posvuda ime moje prijateljice. Koja ima dečka. S kojim je cijelo vrijeme.
Sažalno sam se nasmiješila Jamesu.
- Ne moraš me tješiti, Lotta, sve je u redu. Idemo samo pisati zadaću, ok?
- Ok.

***

Tu večer nisam progovorila ni riječi s Lily.
Aimee je osjetila napetost, i kasnije sam joj se i povjerila.
Složila se sa mnom. Povjerila sam se i B.B. i Chanell. I one se slažu sa mnom.
U školi je bio bijedan dan. Opet sam pod Povijesti magije gledala Myu i Siriusa kako si gugutaju.
Uff.
A još ne mogu s Lily prokomentirati kako je to pretjerano, jer i ona radi isto to sa Starzom.
Odlučila sam prošetati poslije nastave da malo razbistrim misli.
Onaj zlobni smijeh nisam zaboravila, no više nisam sanjala takve ružne stvari.
Ustvari, nisam sanjala uopće.
Svaku noć zaspala bih misleći na Siriusa i činjenicu da me nikada neće voljeti.
I svakog jutra budila bih se na polumokrom jastuku. Od suza, naravno.
Godio mi je vjetar koji mi je tjerao kosu s lica.
Voljela sam Hogwarts. Svaki njegov skriveni kutak, svaku njegovu pukotinu. Osim doma Potterovih, ovo mi je bilo najdraže mjesto na svijetu.
Opet sam razmišljala o roditeljima.
Fale mi. Jako.
Oh, ne. Ono nije istina. Vidim li ja to dobro? Ako vidim, onda je ovo strašno.
Mya se ljubila s Michaelom Seatonom!
Oh...ne, ne i ne.
Što da sad radim?
Ne mogu reći Siriusu, bit će mu prebolno. Ne mogu reći Lily, jer ne razgovaramo. Ne mogu reći Aimee, jer ipak nisam toliko dobra s njom.
A ne mogu ni to držati u sebi.
Poludjet ću.
Brzo sam nastavila hodati, praveći se da ništa nije bilo. Srećom, nisu me opazili.
Otišla sam u društvenu napisati zadaću, smatrajući kako je to pametnije nego da se i dalje patim s ovakvim stvarima.
U društvenoj je pored kamina sjedila B.B. sa svojom mačkom u krilu.
Gledala je u vatru, jedva trepnuvši.
Ne znam ni sama zašto, a ni kako, no osjetila sam neki nalet povjerenja, i odlučila sam joj ispričati sve što me muči:
- B.B.?
- Da, Lotta?
- Mogu li ti se povjeriti?
- Naravno.- imala je isti onaj pogled kao onda u bolnici.- Je li to povezano uz onaj čudni smijeh koji čuješ?
- Pa, da, upravo ti to želim...čekaj malo, kako ti znaš za to? Pa nisam nikome rekla!
B.B. je pocrvenjela:
- Oprosti što ti za to nisam rekla prije, no ja znam za sve što ti se događa!
Ustuknula sam. Kako ona može znati?
- B.B., molim te, objasni mi.
- Pokušat ću. Duga je priča. Prije mnogo godina, postojala je legenda o Darovima smrti.
- Da, znam tu legendu. I znam da su darovi stvarni.
- Da. No ne znaš da ih je tvoj otac, Richard Potter, veliki znanstvenik čarobnjačkog svijeta, pokušao pronaći.
- Ne, ne znam. Ne znam ni da je bio znanstvenik. Kako ti to znaš?
- Čekaj, doći ću do toga. Dakle, tvoj otac je to htio naći, i u tome je bio vrlo uspješan. Vjerojatno bi ih i našao, da ga netko nije ubio.
- Ubio? Samo malo, moji roditelji su poginuli u nesreći! Nitko ne zna kakvoj, izgleda da je nešto eksploditalo u našem domu!- uznemirila sam se.
- Lotta, slušaj. U vrijeme kada je tvoj otac htio pronaći Darove, htjela ih je pronaći i Helena Anderson.
- Tko je ta?- upitala sam pomalo živčano, što mi nije nimalo slično, ali bila sam nestrpljiva.
- To ti je crna vještica. Više od svega htjela je pronaći Darove, i doći do besmrtnosti. Nade je polagala upravo u tvog oca, jer joj njezine mogućnosti nisu bile dovoljne. Kad je tvoj otac odbio njezin prijedlog da joj se pridruži, ona je došla u vaš dom i ubila tvoje roditelje. Bacila je čaroliju, tzv. tihu eksploziju na vašu kuću, i pritom zaboravila na tebe. Darove je pronašla, no nikad ih nije uspjela iskoristiti, pa ih je uništila.
- Uništila darove smrti? – nisam se mogla načuditi.
- Upravo tako.
- Je li ona još uvijek živa?- upitah.
- Ne. Tek nedavno sam doznala zašto je umrla tako rano. Bolovala je od neke strašne bolesti koja joj je ostavila ograničeno vrijeme života. Zato je toliko htjela Darove. Zato je toliko htjela besmrtnost. No iako nije uspjela sebe ostaviti na životu, udahnula je život djetetu. Ne zna se tko je otac.
- Koliko dijete ima godina?
- 12. Zove se Samantha Anderson. E sad, da ti napokon objasnim kako ja sve to znam!
- Molim te.
- Ja, ovaaaj...imam vizije. Vidim neke stvari koje su bile, a rijetko kad mi se dogodi da predvidim neku sitnicu u budućnosti. Inače sam ponosna na svoj dar, no ljetos sam u viziji imala nešto strašno. Smrt tvojih roditelja. Ispočetka sam to zanemarivala, no kad su vizije postale sve jače, obratila sam se Dumbledoreu. On mi je ispričao priču o Darovima smrti, tvome ocu, Heleni i njihovoj potrazi. Tu priču znaju tvoji teta i tetak, a ti si ju trebala doznati na završetku školovanja u Hogwartsu.- B.B. je napravila laganu pauzu da dođe do zraka.
Nisam mogla vjerovati. Bez riječi, pustila sam ju da nastavi:
- No plan se promijenio. Jer smo doznali za Heleninu kćer. U vrijeme kad smo to doznali, ti si dobila napadaj. I također si imala viziju, zar ne?
- Samo onaj hladni smijeh u glavi.
- To je to, samo što su moje vizije mnogo jasnije. Lotta, ti moraš doprijeti do Samanthe.
- Ja? Ali ja ne znam kako! Tek sam sad doznala za to sve! Nisam znala ni da mi je tata bio znanstvenik! Niti da je tražio Darove! A sada moram pronaći neku curu za koju nikad prije nisam ni čula!
- Žao mi je, Lotta, no Dumbledore kaže da je to tvoja sudbina. A ja ti ništa nisam smjela reći dok sama ne shvatiš da meni možeš vjerovati. To je bio test da se Dumbledore uvjeri jesi li spremna za sve ovo.- B.B. je uzdahnula.
- Spremna? Ni za što ja nisam spremna! A gdje je uopće Dumbledore? Zašto on ne razgovara sa mnom?
- Upravo to sam ti sada htjela reći. Ići ćemo sada do Dumbledorea da ti sve to lijepo objasni. Molim te, Lotta, ne brini se. Ja ću ti biti podrška.
- Hvala ti, B.B.- zagrlila sam ju. Stvarno je olakšanje.
Otvorio se portret Debele Dame, i kroz njega je ušla Lily. Ugledala je mene i B.B. i prezirno nas pogledala, s mješavinom krivnje, ljutnje i ljubomore.
Nisam imala vremena za razmišljanje o njoj, jer sam s B.B. krenula u ravnateljev ured.
Popele smo se visokim stepenicama i došle do velike vodorige. B.B. je uzbuđeno rekla, gotovo zavikala:
- Punjene karamele!
Ušavši u Dumbledoreov ured, sve moje misli nevezane za ovo što se dogodilo maloprije su nestale. Nije bilo Siriusa, Mye i Michaela, nije bilo Lily i Starza, nije bilo zadaće iz aritmancije koju nisam napisala, bile smo samo Beatrix, ja i feniks što se ponosno uzdizao iz pepela.



Post je objavljen 04.04.2008. u 21:20 sati.