Dotaknu me tako nekad,
neki stari tragovi,
i poput blagog proljetnog vjetra,
donesu neke stare mirise.
I kao san došuljaš se ti
koji zoveš se ljubav,
i iako često ne znam ni tko si
ni kakve su ti boje oči,
pa ni obrise lika ti ne znam,
osjetim te u sebi,
i znam da vrijedilo je
vjerovati onom tihom glasu
u dubini sebe
koji me grijao, pa dolaziš...
... tiho, u ova burna vremena,
da me podsjetiš na stope
starih tragova,
kada je vrijedilo...
... a ja vjerujem - vrijedit će i dalje,
iako kažu - teška
neka nova vremena dolaze,
naši tragovi drže nas čvrsto
na našem putu...
.... ljubavi...
Post je objavljen 24.02.2009. u 12:00 sati.