Marketing
I was standing...You were there...Two worlds collided...And they could never tear us apart...
Rijetki su trenuci u ivotu bolji od onog trenutka kad gledate seriju koju oboavate i ujete pjesmu koju jednako tako oboavate. I scena je genijalna. Intenzivna. Predivno. Nema boljega. Ne znam je li to jako grozno ili jako dobro. Pravit emo se da je jako dobro. Jer je to jedna od najljepih scena koje sam ikada vidjela. Ozbiljno. Nakon to sam pogledala tu scenu i epizodu-tok misli mi vie ne funkcionira normalno. Ne alim se. Ne mogu misliti ni na to drugo.
Stvarno volim One Tree Hill.
Dont ask me
What you know is true
Dont have to tell you
I love your precious heart
I
I was standing
You were there
Two worlds collided
And they could never tear us apart
We could live
For a thousand years
But if I hurt you
Id make wine from your tears
I told you
That we could fly
cause we all have wings
But some of us dont know why
I
I was standing
You were there
Two worlds collided
And they could never ever tear us apart
I tako. Nastava je zavrila. To je stvarno divno. I sad idem u Toscanu. To je jo divnije.
Ne znam uope zato piem post. A kad ljudi prigovaraju. I pitaju. Gnjave. Lake je napisati novi post. Iako...mislim da nikakvo forsiranje nema smisla. Dakle...i da, proitajte Krhotine asti i Barrayar od Lois McMaster Bujold. Predivne knjige. Genijalne, dapae.
Dobro.
To bi bilo to.
Odoh ja u Toscanu.
Pokuajte se zabaviti bez mene.
Post je objavljen 21.03.2008. u 10:47 sati.