Marketing
101 album Milesa Davisa imam, a vrijeme je za smrt
Moj doivlaj s parizerom poeo je davno kad sam ispod velike smreke eao lea omanjom motikom.
Smijao mi se zelenkasto.
Kiselo.
Njemu nije bilo do smijeha. Neko je bio dio svinje. Moda.
Kiselio se zelenkasto. Sad se meni svatko smije, nasmijana lokomotiva dolazi u susret, a auto vergla.
Iskoit u kroz prozor.
Ni deset metara, ja se vraam po parizer. Ovo je neki drugi parizer. Vratim se po njega i ne prepoznajem ga. Od straha je kosano meso promijenilo boju.
O emu on brine. O udaru lokomotive od 68 tona. Konju jedan. Ili barem dio. Ono to e ti se dogoditi nije gore od stanja u kojem se tvoji salamljani nalaze nakon probave.
Iskoevaja.
Zamijenili smo mjesto.
Ja sam legao na kriku bijelog kruha i pokrio se drugom. Vani je hladno. Kad bih mogao birati zamijenio bih se s hrenovkom. U hot dogu je toplije no izmeu dva komada kruha.
Ne mislim na lokomotivu. Tko se jo boji gumenih bombona.
Iskoanovi.
Ah, da. Nema potrebe da iskoimo iz automobila. Kad je ovaj ionako izgorio.
Bez nas. Ostali smo itavi, parizer i ja.
Godinama smo radili u Salonitu. U nama ima azbesta za bezbrinu etnju parkom na sjevernoj polutci Sunca.
Prvo skoi pa reci hop!
Nije ni udo da se danas jedan zelenkasto-blijedi parizer pravi pametan. Vidite li paralelu?
Ne, nije pruga.
Kad bi birali to ete zadnje napraviti (a strana gumena lokomotiva prijeti da e vas nadrkati) prije no to se odvojite od mesa, sigurno ne bi mijenjali iritantnu radio postaju na automobilskom kratkovalnom prijemniku i zaigrali se intrigantnim prodorom dugovalnog poljskog voditelja kroz um kratkovalne iritacije domae glazbene scene.
U onoj sceni pandemine novoosloboene i rasputene kuge, putnici jednog vlaka ele zaustaviti taj isti prije no to se strovale u ponor. I sigurno ih ne zanima to se na jednoj lokalnoj pruzi ugasio privremeno osposobljeni motor jednog Moskvia i tako doveo u opasnost jednog brinog tovatelja parizera.
I jedan i drugi smrde. Prvi kad se usere uslijed dijareje, a drugi kada potakne prvog da se neugodno podrigne.
Smrdi i trei zajednica pragova zaglavljena ispod miljama razvuenih tranica i svakodnevno pokropljena izmetom onih nalik prvom.
Pa ni lokomotiva ne mirie na jasmin.
Pomiriti se sa sudbinom.
uj, stara, znam da je u naim odnosima bilo i boljih dana, znam da sam te pokuao zajebati predstavljajui se kao prodava konih novanika, a od malena mi namijenili mjesto odvjetnika u odvjetnikom uredu upanijske vanosti, no vrijeme je da se pomirimo. Evo ruka
to e mi tvoja ruka kad dolazi u paketu s tobom. Radije u priekati da te lokomotiva rastrani na udove, kau malog mozga i nadjev za crve
Ovo neizbjeno ubre nikada nije zadovoljno.
U kutiji prve pomoi nedostaju tri ziherice, jedan flaster i dvadeset i est centimetara prostog zavoja. Nema razloga za brigu. Na tehnikom ne bi proli ni da smo sanitetsko vozilo.
Sigurno sam trebao nastaviti, no emu?
Radnika pizda rano ustaje i svakodnevno izdaje svoju brau od pera.
Nek' si njime kakljaju dupe ili ga barem obloe oblozima od ekstra parizera.
Post je objavljen 13.03.2008. u 22:29 sati.