Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arachidus

Marketing

Kriza srednjih godina, part two

U Mlecima tiskao: Rastislav

Kao i svaka velika stvar, i ova je započela praskom. Zatim je uslijedio potres. Conan se napokon pomaknuo iz svoga krajnje neudobnog naslonjača (ako se to tako moglo nazvati), ugrabio mač (koji je već pomalo istrunuo, kao posljedica skupljanja prašine na desnoj strani kamenog bloka koji je nekoć davno bio prijestolje) i zaputio se prema ulazu u palaču. Pomislio je kako je dobra stvar da će napokon biti malo akcije, ma kakva ona bila. Provjerio je zna li još uvijek vitlati mačem, i kad je uganuo zglobove desne ruke, zaključio kako bi bilo bolje da ipak oštrica ostane gdje je prvobitno skupljala prašinu. Trebalo mu je dobrih 10-ak minuta da stigne do ulaza. Počeo je ispitivati podanike što je to bilo, međutim nitko mu nije dao nikakav pametan odgovor (što reći, svi su ionako bili nepismene seljačine, doslovno). Napokon je saznao da je pao golemi meteor usred šume, nekoliko stotina jardi od zidina palače. Krv mu je počela vriti kad je shvatio da je došao kraj njegovoj dosadi. Brzo je zapovjedio jednom seljaku da mu dovede njegovog vranca iz staje, i, kad je odsedlao konja, zajahao je prema šumi. Putem je razmišljao koliko će mu trebati da spička tu vješticu iz meteora, zmaja koji pljuje vatru i toksičnu pljuvačku, tisuću raznoraznih demona, vile, mitološka bića…
Dok se približavao središtu šume, gdje je pao meteor, polako je počeo osjećati trnce i muku u želucu (ipak je prošlo dosta vremena otkad je zadnji put kušao snagu i lomio lubanje). Sišao je sa konja, privezao ga za granu, i krenuo, oprezno, prema udubini. Isukao je mač, ono svoje hrđavo govno, i lagano zakoračio naprijed. Na njegovu žalost, uzbuđenje je splasnulo (poput „malog Conana“, koji je u toj pozi već desetljeće) kad je ugledao malenog, kržljavog dječarca u središtu lokacije pada meteora. Dječak, plave kose i oskudno odjeven (nekakva toga je bila u pitanju, iako Conan nije imao pojma što je to toga), je ležao na podu, u nesvijesti. Gola leđa su mu krasila primitivna krila, konstruirana od letvi, platna, voska i nešto malo perja. Conan, iako razjaren što nije neko zlo biće u pitanju, smilovao se plavokosome, pa mu je prišao. Pokušavao ga je probuditi, ali mali nije reagirao. Conan je odustao. Okrenuo je leđa, i krenuo prema svome vrancu...nadao se da je još uvijek čvrsto privezan, jer je šetnja do dvorca bila mukotrpan posao za njegove stare kosti. U tom trenutku, klinac je tiho progovorio:
- Mama…? Gdje si, majko…? Boli…jako me boli…
Conan nije znao što bi. Skinuo je čuturicu sa pojasa i dao malom da pije. U čuturici je bila medovača. Mali je ubrzo došao k sebi. Tako su malo sjedili u tišini i piljili jedan u drugoga. Conan je, naposljetku, odlučio progovoriti.
- Tko si ti?
- Ja sam Ikar, Dedalov sin., izjavio je malac ponosno, kao da je to nešto trebalo značiti.
Conan je samo čudno pogledao. Mogao mu se vidjeti maleni upitnik iznad glave.
- Što je?, upitao je Ikar.
- Ništa…rekao si to kao da bi mi nešto trebalo značiti.
- Pa, i trebalo bi., nadovezao se ikar, Ja sam sin najvećeg izumitelja svih vremena, osobe koja je konstruirala minotaurov labirint!
Conan je i dalje bio zbunjen.
- Hellllooouuuuu???, presjekao ga je Ikar, Ti zbilja ne znaš tko sam ja i tko mi je otac?
- Ne…, iskreno je odgovorio Conan.
- Oh, super…još jedna neznalica…kako ću sad izvršiti svoju misiju?! Kladim se da ne znaš nikoga u ovom kraljevstvu!, očajno će Ikar.
- Znam!, uvredljivo će Conan, Ovo je MOJE kraljevstvo!!!
Malac se na trenutak sledio, čuvši barbarsku viku koja je dopirala iz usta njegovog sugovornika. Kad se sabrao, shvatio je da mu je sjekira pala u med, barem jednom dosad.
- Ti si, dakle, Conan, pretpostavljam?
- Jesam. Što tebi to znači?
- Odlično…baš osoba koju trebam!
Ikar nije skrivao oduševljenje, iako je pred njim stajala ne baš impresivna figura, a za ovaj zadatak je bio potreban najbolji.
- Govori!!! Tko te poslao i zašto mene trebaš?!, zaurlao je Conan, gubeći strpljenje.
- Smirite se, Vaše Veličanstvo…sve će biti objašnjeno kad za to dođe vrijeme…a sad, dobro bi mi došla kupka, malo hrane i okrjepe nakon ovakvog iscrpnog puta…
Conan nije imao izbora. Da sazna o čemu se radi, morao je udovoljiti ovom glupom klincu…

Tu bi kontinjud…


Eto, i ja sam odlučio jednu pričicu transformirati u sagu, pa ćemo vidjeti…nadam se da će kritika uživati…


Post je objavljen 27.02.2008. u 21:53 sati.