Pregled posta

Bye, bye darling

Zamišljeno sam sjedila u polumračnoj prostoriji, razmišljajući o završetku priče. Razmišljajući o posljednjim stranicama dnevnika…
Kraj je bio tužan. A s tom se činjenicom nisam htjela pomiriti. Još mi je knedla bila u grlu, ne želeći se pomaknuti. Suze su mi bile u očima, boreći se da ne kliznu. A ja se još uvijek nisam htjela pomiriti s krajem.
Bilo je vrlo malo retka o obnaženoj djevojci i Nigelu. Prelistala sam hrapave stranice i pročitala.

Ona je sjedila na Nigelovom krevetu, žvačući plavu žvakaću i vrteći pramen tamno smeđe kose oko prsta. Sada, kada sam je vidjela u drukčijem izdanju, činila mi se otkačena i slatka. Na sebi je imala raznobojne tajice, crnu prugastu tuniku i par zlatnih lančića oko vrata. Na naš dolazak u sobu, svi su podignuli pogled.
Upitno me gledala, ležerno žvačući žvakaću. Oslonila sam se o zid, prekriživši ruke na prsima, kao po običaju.
“Khm…” Nigel je pročistio grlo. “Evan, Alexis. Alexis, Evan.” Rekao je odrješito, prepuštajući mi riječ.
Izvila sam usnice. “Drago mi je”, podrugljivo sam rekla.
“I meni”, uzvratila mi je istim tonom, ovog puta vrteći žvakaću oko prsta.
Sad sam pogledala Nigela, s cerekom oko usta. “Evo vidiš. Je bilo tako teško?” upitala sam, i ne čekajući odgovor, krenula prema vratima.

Mjesec dana nakon toga, uslijedio je kraj. Između, bilo je par retka koja su me posebno zaintrigirala.



Oslonila sam se rukama o lavandin, gledajući u prepuknuto zrcalo. Moje veliko crno oko bilo je na jednom komadiću zrcala. Djelić krvavo crvene gornje usnice bio je u drugom. A uvojak crne, prekrasne kose bio je u trećem. Otvorila sam slavinu, puštajući da voda teče. Odmaknula sam se i prislonila na ledene pločice zida. Nevidljivom rukom, ispisivala se krvava poruka. Nisam odvraćala pogled. Bezizražajno sam gledala u to, zanemarujući prebrze otkucaje mog srca. Bijelom, mramornom rukom posegnula sam prema ogledalu, na kojem se ispisivala poruka. Srce mi je još jače zakucalo. Prislonila sam jagodice prsta na poruku, osjećajući kako mi se prepuknuti komadići ogledala urezuju u kožu. Bol mi je prostrujala tijelom, ali nisam odmaknula ruku.
Bol je stala. Poruka je stala.
Vlastita krv curila mi je do lakta, kapajući svugdje. Stavila sam ruku pod vodu, gledajući kako se crvena boja miješa s prozirnom.
Nespretno, iz džepa sam izvukla duguljasti štapić i nečujno promrmljala čaroliju. Rane su zacijelile, činilo se da ništa i nije bilo.
Laktom sam obrisala krvavu poruku na zrcalu, koja je tamo bila neispisana do kraja. Kucanje srca polako mi se smirivalo.

Proživljavala je punu moć kletve vampira. Bila je još jedna nalik ovoj, zadnja i potpuna stanica preobrazbe.

Laži.

Riječ je bila ispisana preko cijelog zida, a prepoznatljiva krv curila je iz pojedinih slova. Bijeli mramor pod mojim nogama stajao je prošaran zlokobnim crvenim mrljama. Čipkasti porub prekrasne, duge bijele haljine na meni vukao se kupaonicom. Niz lice mi je kliznula suza. Ne zbog straha. Zbog ponovnog, i ponovnog šoka. Ledenim sam rukama čvrsto stiskala dio svilene haljine. Pogledom sam potražila oštri predmet, želeći se raniti - želeći prekinuti ovo. Kao odgovor na to, na zidu se ispisala druga riječ.

Krv.

Shvaćala sam. Bar sam se nadala da shvaćam. Poruke su zahtijevale moju krv, želeći pokopati smrtnu stranu mene – svu moju ljudskost. Izbor riječi nije mi se činio shvatljivim.
Munje su parale nebom, ocrtavajući sijenu na zidu u polumraku kupaonice. Htjela sam vrisnuti, htjela sam se izgubiti iz ove noćne more zvana stvarnost. Skrenula sam pogled, tražeći izlaz. Utjehu nisam našla, ali nešto mi je zapelo za pogled. Krhki, bijeli cvjetić stvorio mi se pred nogama. Jasmin. Nježno sam ga uzela u dlan, mutno gledajući u njegovu glavicu. Osjetila sam slabašnu, ali dovoljnu snagu u sebi. Vukla sam se prema vratima, koja su se odjednom pojavila u mom video krugu.

Zatim je bio tu stvaran, zastrašujući i prekrasan kraj. Crni mag napao je Hogwarts. S brojnijom vojskom nego je itko drugi očekivao. Pojavila se i vojska Dobra, ali ništa se ovdje nije moglo. Ona je bila zatvorena u sobi dok je pisala te stranice. Opisivala je svoj strah, ali i svoju pribranost. Edward i Jasper su se pojavili. Kao i Vanja i Lizzy. Jasper i Edward su željeli Evan izvući iz dvorca, kao i mnoge druge. Uspjeli su u tom naumu. Uz jedan užasni gubitak.

Gledala sam u njegovo mrtvo, prekrasno, blijedo tijelo. Gledala sam u vatru koja ga je palila. Bio je daleko od mene. Predaleko da bi se išta moglo napraviti. Svaka pora mog bića odbijala je prihvatiti to. Dok mi se duša parala, dok mi je knedla razdirala grlo, dok su mi suze vlažile oči, dok su mi usne proizvodile nezemaljski krik boli, a moja želja da umrem nadvladavala je sve, Jasper nas je povlačio dalje. Nije mario za ništa. Jedina stvar koju je želio bila je da nas odvuče na sigurno…

Stala sam. Nisam željela pročitati ništa više. Noćna mora o anđelu slomljenih krila bila je istinita, stvarna i bolna.

Okrenula sam na posljednju stranicu u kojoj su bile samo tri smrtonosne riječi.

Bye, bye darling







Post je objavljen 23.02.2008. u 10:07 sati.