Homo homini lupus est,usamljeni moj dragi.
Ali ekam te vjerno u tajnom vrtu sa mirisom limuna,
zarobljena danima tvog nedolaska,
deset samo,
i vraa se sa dalekog puta.
Hvala ti to si mi javio,
srce mi je na dodir tvog nevinog ukazanja
ustreptalo poput jata flamingosa.
I ja u te ekati ovdje, vjerno.
Bez traga o tebi, bez misli o nama,
u nadi da vjeruje
da ipak postoje bajke zarobljene u asfaltu nade.
Povezani idejom, samo idejom sruit emo sve prepreke
ove doline nespokoja.Vjeruj mi.
Slijedim te u vjenoj tiini,
sitnim koracima hodam uz svaku tvoju misao,
a na golom tijelu nosim samo crni kimono posut utim narcisama,
i slikom planina u daljini.
I kada pomislim na tebe,
zadrhte opet svi plonici Zagreba.
ekam te ovdje jedini moj dragi...
Post je objavljen 20.02.2008. u 16:47 sati.