20. awgust, 2007, 23:00
Jaoooj, jedwa sam te pronashla... Wec dugo te trazim, po policama, kredencima i ostalim stwarima i nikako da te pronadjem... Znash gde sam te nashla? U mom prwom rancu! Ali dobro... Moram da ti ispricham neshto...
Wec sigurno znash da sam donedawno borawila u jednom sirotishtu, ali ne znash shta mi se danas dogodilo... Chekaj samo da saznash...
Jutros, oko 10:00 sam po obichaju sishla dole da doruchkujem, a usput sam srela gospodju Malkin kako razgowara sa nekim gospodinom duge, sede brade koji je nosio polumesechaste naochare... Uspela sam da chujem samo deo razgowora... Otprilike je bilo owako:
-Shwatam... Znachi njeni roditelji su u bolnici?-reche gospodja Malkin
-Da, ali se oporawljaju...-reche gospodin kome tada nisam znala ime
-Znachi, ona sutra ide u drugu shkolu?
-Da, sutra cu oko 11:00 doci po nju
-U redu gospodine...
Toliko sam uspela da chujem ali mi se tada uchinila da me je gospodja Malkin pogledala pa sam odjurila u kafeteriju.
Oko 15:00 gospodja Malkin me je pozwala u swoju kancelariju. Zurno sam otishla tamo, neznajuci shta zeli da mi kaze. Pokucala sam, a gospodja Malkin je reche:
-Udji Jenny, udji...
Pomalo nesigurno udjoh unutra i upitah je:
-Trazili ste me gospodjo Malkin?
-Da, zelela sam da ti kazem da spakujesh kofere, sutra idesh odawde. Imam i jednu dobru west, roditelji ti nisu umrli, oni su zaprawo u jednoj bolnici!
-Stwarno?-uzwiknula sam srecno
-Da, ali izgubili su pamcenje. Ma dobro, oporawljaju se. Sutra ce doci jedan gospodin po tebe oko 11, budi spremna!
-U redu gospodjo Malkin!
Bio je to moj najsrecniji dan u ziwotu do tada. Ostatak dana sam mashtala o mojim roditeljima i razmishljala kakwi su, kako izgledaju? Ali dobro... Ne zelim prewishe da mashtam da se sluchajno kasnije ne bih razocharala...
Inache, weoma sam umorna, igrali smo odbojku pa sam se weoma umorila... Bash mi se spawa, ewo, wec zewam... Pisacu ti sutra. Pozz!
Srecna Jenny
Post je objavljen 15.02.2008. u 15:10 sati.