Bodljikavi mačić
Bilo je ljeto. Pod zidom u dvorištu malog Antona,gdje je bilo bar malo hlada
Sivka je na svijet donijela petero mačića.
Sivka je ljubimica - najdraža mlada mačka u obitelji, ali se zna da pripada Antonu.
Svi se brinu da mami maci i nejzinim ranobojnim okruglicama, koji još ni ne vide, ništa nenedostaje. Anton, njegova braća i setre, mama,tata - svi ih obilaze i brinu o njihovoj udobnosti. Tu su još i dvije Sivkine seke Tigrica i Mimica.One su malenim mačićima tete i kada Sivka negdje mora otići:u šetnju, lov ili za nekim drugim poslom, kako samo mačke znaju otići, tete uskaču u leglo i bdiju nad mačićima.
I tako je lagano, bez škole i obveza koje ona donosi, u veselju s mačićima i vožnji na biciklima, djeci prolaz ilo ljeto.
Mačići su već progledali, dobili i imena kada se jedan od njih razbolio i uginuo. Sivkinoj žalosti nije bilo kraja, a i djeca su bila neutješna. N aročito su s trudili da Sivku razvesele, tješili je, stalno je nutkajući hranom, nježno noseći u rukama njezine mačiće, govoreći joj kako su prekrasna njezina djeca.
Baš kad je dan polako odmakao i počela se približavati večer, noseći laganim povjetarcem i malo svježine, koje su u ljetne i sparne dalmatinske večeri željni i ljudi i životinje, u dvorište se na sićušnim, kao od stakla nožicama, sa tijelom prekrivenim mekanim bodljicama koje će tek u odrasloj dobi imati imati sposobnost da obrane - ušetao mladi ježić. Možda je bio star deset ili dvanaest dana, njegove bodljice još su bile savitljive,
a mekana njuškica crna, sjajna i tako znatiže ljna da je odmah počeo užurbano pretraživati dvorište. S okicama kao dvama klikerima najprije je obuhvatio cijelo dvorište, a onda na visokim i spretnim nožicama počeo užurbano istraživati po dvorištu. Iz jednog ugla u drugi,
na visokim i vitkim nožicama, naročito spretnim, nakon što je obišao ruže, svaki cvijet, ušao u svaku pukotinu u zidu, napokon nabasa i na mačje leglo.
Post je objavljen 11.02.2008. u 00:39 sati.