
nitko mi ne komentira i zato sam jako tuna..najradije bi izbrisala ovaj jadan blog...
zato i piem bezveze ovaj post tak da bi mogli ljudi vidjet da imam novi post pa da mi MODA odlue komentirat..

evo inae sam nikako..sva sam nekak neraspoloena..
dogaaju mi se glupe stvari u ivotu zbog kojih se polako gubim...
a gubim i svoj razum i ljude oko sebe..
postajem povuena i iako izgledam sretno..nisam...
neto me koi..neto me sprjeava...neznam u emu ali eto..tako se osjeam...
sa svima dolazim u sukob..poevi od ljudi do kojih mi je stalo pa sve do onih za koje bih dala svoj ivot..
totalno sam u bedu i nita..ali ba nita mi ne moe dignut raspoloenje..

kao da sve radim krivo..pristup..ponaanje..razgovor..
sve ide nizbrdo..kad bi imala samo jedan dan da ispravim te pogreke...
zbog kojih sam tak oajna i zbog kojih se sama sebi gadim kad se pogledam u ogledalo...i pitam: "zato?"
a kaj ja znam..sjebano mi je sve..kad bih sad priala o tome..pa imali bi ljudi kaj itat 2 mjeseca...
ma usrano je sve to..zakaj se trudim uope? kome je stalo?
pokuavam ko neki kreten napravit nekaj dobro..i napravim to..a kasnije se kajem jer sam napravila sranje i jer sam totalno krivo reagirala ili postupila u toj jebeno glupoj situaciji..
joj..mrzim se..kak da me drugi vole ak se sama ne volim?????
stalno se to pitam al se ne mogu zavoljet..ne mogu..............
mrzim sve to napravim,kako reagiram,kako se ponaam..kako mislim...

sve to mrzim..esto bi voljela da sam netko drugi...
netko kome je boje u ivotu...
na podruju prijateljstva,ljubavi,kole,obitelji.....openito ivota..
da sam netko kome je ivot kao bajka...a ne pakao...
netko ko se ne boji rei to misli i kome nije toliko bitno to drugi misle a stalo mu je do drugih....i ima neku osobu pored sebe..
koja je uvijek tu...koja je voli..najvie od svih...
samo da imam nekog..na kog se mogu oslonit...
oito nemam..i nikad neu na..takva mi je sudbina..sjebana..
ko i cijeli ivot..
....

Post je objavljen 10.02.2008. u 20:16 sati.