Pregled posta

And they still look back to see if someone follows

Zakutna ulica

Hoćeš li me barem pustiti na Audreyn sprovod? Ipak smo bile najbolje prijateljice...
Ne, Lene! Preuzela bi kontrolu! Ne mogu ti vjerovati!

Bio je zadnji dan praznika. Šetala sam Zakutnom ulicom. Ljudi su me izbjegavali u širokom luku. Možda mi je tako bilo i draže. Ionako sam mrzila velike skupine ljudi.

Oko mene su prštale sitne pahuljice snijega. Polako mi je bilo dosta zime. Iako mi je bila najdraže godišnje doba, pahulje i hladnoća su mi polako išle na živce.

Tada sam ga ugledala. Bio je naslonjen na sivu zgradu. Nosio je crni kaput, traperice i marte. Gledao me. I smiješio se.



On: Zdravo.

Rekao je to tako lijepim glasom i tako blago kao da to govori nekome koga veoma voli, a ne strancu na ulici.
Pogledala sam iza sebe. Ljudi su užurbano hodali i gledali svoja posla. Djelovali su kao da ne vide ni mene ni njega.

On: Da, tebi govorim.

Prišla sam mu. I dalje nisam mogla vjerovati da se meni obraća.

On: Kako se zoveš?
Ja: Aase.
On: Pa, zdravo, Aase. Ja sam Andrew. 7. godina. Prebacili su me iz Durmstranga dan prije početka praznika.
Ja: Radio si gluposti?
Andrew: I da i ne.
Ja: Trebaš li nešto?
Andrew: Ne, zašto bih trebao nešto?
Ja: Pa, zvao si me...
Andrew: Zar bih trebao trebati nešto da bih pozvao lijepu curu da mi priđe?
Ja: Ja nisam lijepa cura...
Andrew: Jesi, Aase. Ti si veoma lijepa.
NN: Požuri, Andrew, moramo krenuti!
Andrew: Oprosti, moram ići. Ali vidjet ćemo se u školi. Ti si Slytherin, zar ne?
Ja: Da.

Mahnuo mi je i nestao među mnoštvom.

* * *

Hogwarts express

Vlak se zahuktavao. Bilo je vrijeme za povratak u Hogwarts. Sjela sam što sam bliže prozoru mogla i naslonila lakat na rub. Bila sam sama. Ali ne zadugo.

NN: Hajdemo ovdje. Ova cura je ionako Slytherinka, a nigdje drugdje nema mjesta.

Četa Draca Malfoya ušla je u moj odjeljak.

Malfoy: Bok. Ti si nova?
Ja: Ni najmanje.
Malfoy: Nisam te viđao prije?
Ja: Jer imaš oči samo za svoju bandu, smrtonoše i čistokrvne.
Malfoy: A ti nisi čistokrvna?
Ja: Oh, ja jesam. Ali moj otac nije.
Malfoy: Pa onda nisi ni ti.
Ja: Čistokrvna sam jer su mi roditelji čarobnjaci, Malfoy. To što to nije 1000 generacija unazad nije mi važno.
Malfoy: Ti si zagonetka. Stvarno jesi.
Ja: Ni ne znaš koliko si u pravu.

Izašla sam iz odjeljka u odluci da potražim Andrewa. Našla sam ga u odjeljku na kraju vlaka. Čitao je neku knjigu.

Ja: Hej.

Podigao je pogled i nasmiješio se kad me vidio.

Andrew: Aase. Opet se susrećemo.

Sjela sam kraj njega. Poželjela sam staviti svoju glavu na njegovo rame. Ali nisam to učinila.

Andrew: Zar te strah to učiniti?
Ja: Molim?
Andrew: Ja čujem tuđe misli, ako to želim. Pa ću ponoviti pitanje: zar te strah to učiniti?
Ja: Nije. Ali se bojim što ćeš ti učiniti kad ja to učinim.
Andrew: Nikad nećeš znati ako ne pokušaš.

No tada sam učinila nešto što on nije očekivao. Ustala i izašla iz odjeljka. Ne. Nisam mogla. Nisam smjela. Jednostavno sam se zbog toga osjećala čudno. Čvrsto sam odlučila. Čim stignem u Hogwarts, idem Dumbledoreu. mora postojati način da se odvojim od Lene. Mora.




Post je objavljen 13.02.2008. u 21:30 sati.