Marketing
Ehm, da
Nekako se svi tijekom ivota nekoliko puta vraamo kui.
Znate ono, obino prvi povratak bude kad kao srednjokolac, duboko razoaran stavom okoline prema sebi razmilja da mugne.
Neki to naprave i vrate se nakon nekoliko dana.
Vide da u komiluku nema daba jest. Ni pit. A ni deparca za kiflu i polivenu.
Pa onaj drugi, ozbiljniji dio, kada krene na faks u drugi grad ili u drugu dravu, nema te neko vrijeme, al kad tad ipak te neka nevidljiva sila vue da vidi omiljena brda ili ravnice ,nevermind, onaj zalazak i isti zrak koji je najii i najljepi ba tamo. Gdje si roen i odrastao. Doe, vidi, udahne, pa se opet vrati.
Napose doe onaj trei kada osobe koje su cijeli ivot provele negdje vani, da ne kaem u dijaspori, (neki se mrte na spomen te rijei) doe kui po stare dane da uiva u teko steenoj penziji, plaajui lijekove za tlak i taksistu za kontrole kod doktora. I uivajui u nekoliko stotina jedinica (da li maraka,kuna il eura,opet nevermind) neeg ega ti ostane vie nego domicilnim penzionerima, koji stvarnmo nemaju ni za lijekove za tlak a kamo li za taksiste. Koji s pravom kukaju o prolim boljim vremenima kad su s penzijom mogli na more u Zaostrog ili Krvavice u lokalni Hotel s dvije zvijezdice, sa sobama koje imaju pogled na more i reo za kafu. I lijepo bjee, vele. Tamo je sada zabranjem pristup. Osim Zapadnoj Hercegovini.
Tako i ja, u vrtlogu interneta, raznih foruma (potrebnih i nepotrebnih), haj5 - ova, fejsbukova, - u mnoini "stranica" na kojima gubi vrijeme, vidjeh da je vrijeme da se vratim kui. Na BLOGI, tu mi je zrak nekako najii, a i ljude biram po onom emu elim da ih biram. Mislima i djelima pretoenim na papir, ekskjuzmi, tipkovnicu.
Kod nas kau da za povratak nikad nije kasno. A ja se vraam ovom alatu. Kao onaj izgubljeni biblijski sin svome ocu.
Ovdje sam doma, ovdje mi je ba lijepo i ovdje u se uvijek vratiti.
.
Post je objavljen 04.02.2008. u 13:49 sati.