30.01."08.god.-Ovog datuma je bio velik događaj za moga sina,velik dan moje zvjezdice,njegov prvi rođendan!!!
Zajedno smo ga proslavili u vremenu koje nam je supruga dopustila(15:55-17:30), no mi smo se vratili u 17:40(10 min kasnije) uz njoj poznato objašnjenje,ali je za moju suprugu to bio toliki problem(10min) da je na prvi rodjendan našeg djeteta, moga anđela,morala napraviti(kao što inače čini) problem iz ničeg,-kada sam ga dovezao,istrgnula mi je moga sina iz ruku i rekla kako ga mogu vidjeti tek za četiri dana,a prizor najradije ne bih opisivao,-one nježne i nevine rukice,rukice moje male košutice,koje su čvrsto držale moja ramena i ona dva najslađa oka koja su me gledala "pitajući" ZAŠTO-ZAŠTO TATA,ZAŠTO nam to čini,ZAŠTO nas silom razdvaja,-i poljubac nam je oduzela i zagrljaj uskratila,samo je ostavila suze,bol i tugu!Samo se pitam da li je čini sretnom kada mi nanosi toliku bol,ali ne samo meni,već i našem djetetu,što je puno okrutnije i ne majčinski,i sada se pitam tko je zloban,majka koja oduzima vlastitom djetetu njegov prvi rođendan sa tatom(1h:45min),koja vlastitom djetetu brani i ono malo prava na oca i koja mu lomi i djeli osjećaje i da ne nabrajam što sve i koje sve okrutnosti još čini,ne bi li njeni apetiti za zlobom bili zadovoljeni,a pritom ne mareći za posljedice koje trpi naše djete,moj sin,ili pak kako ona tvrdi,,ja(otac) koji se srcem i zakonski bori za skrbništvo nad svojim djetetom,ali ma što i koliko okrutno činila meni i našem djetetu,NIKAD i NIČIM me neće otjerati ili spriječiti da budem otac svoga anđela,svoje djete mogu samo više voljeti, jače,-može nam otimati i Božić i rođendan i dane i sate,ali srca naša nikad i ničim neće razdvojiti!!!!!!!!!!!!!!!!!
-Od svega je ipak najbinije da sam bio sa svojim djetetom,da smo makar toliko vremena proveli zajedno na njegov prvi rođendan,uz njegovu prvu tortu,da smo se veselili prvom klaunu napravljenom od balona,da smo pjevali i plesali,da smo zajedno otvarali poklone,iako je to vrijeme proletjelo,ali se ne zaboravlja,ostaje u našim srcima,zauvjek,jer nije sretan onaj koji puno ima,već onaj koji malo treba...!!!
-Ovo što moja supruga čini našem djetetu je sve samo ne ljubav,sve što radi je u inat meni i to,ponavljam,preko leđa našeg djeteta,a ne za njegovu dobrobit kako ona voli reći,sve svoje slabosti nadomješćuje skrivanjem iza nevinog bića,iza mojeg djeteta,našeg sina,jer ako netko ćini nešto za dobrobit mog anđelčića,tada sam to sigurno i jedino ja,jer s ulogom roditelja se treba znati nositi,djelom se time moraš i roditi,a to nikako nije uloga u nekom filmu ili predstavi,već je ovo životna uloga,koju ne igramo,već živimo (nebriga za zdravlje,opće zanemarivanje-posjedujem određenu dokumentaciju koja potkrepljuje moje tvrdnje,a lako se može zatražiti uvid u evidencijski list-liječnićki karton- kod nadležnog pedijatra,...),-do 06.06."07.god.(najnesretniji dan u mojem životu,dan kada je moja supruga odvela naše djete,mog sina od mene,iz našeg stana,"otela ga") naše djete je bila jedna sretna,vesela i što je najbitnije od svega,zdrava beba,-u tih 5 mjeseci imao je pet puta blago zamjetnu(povišenu) vručinu,od toga tri puta kao reakcija na redovito cjepivo i vrlo male i jedva primjetne tegobe zbog grčića u trbuhu(ponavljam,sve se može provjeriti kod nadležne pedijatrice),no nakon što je odvela naše djete pronađena mu je bakterijica u mokraći i bio je hospitaliziran 6 dana i na antibioticima,zatim je nakon 7 dana kako ga je odvela na more na 1,5 mj. od mene maleni dehidrirao i morao je hitno nazad u Zagreb u bolnicu,no kako mu ni su mogli dati infuziju(nisu mogli pronaći žilicu),upućen je kući uz napomenu da mora dobivati što više tekučine(čaj,voda) s time da je moja supruga("brižna i savjesna majka"),još dok je maleni bio na pregledu,na liječnikovom stolu,ona pitala liječnicu kada može s malenim nazad na more(to je stršno,kako joj to uopće može past na pamet,dok se još ne zna točna dijagnoza i dok je maleni moj još na stolu,ja sam ostao ukipljen i šokiran),na što je liječnica pogledala i rekla da bare 5-6 dana NE putovati,s time da mora naravno još jednom na kontrolu kod pedijatra,nadalje,često sam je upozoravao na grčenje,naprezanje i crvenilo na licu dok bi imao stolicu,jer je jeo neku tešku hranu,no ona nije marila i tek nakon tjedan dana je oočela govoriti sutr ću-sutra ću i konačno ode,užas koji nemar i nebriga i sada na kraju još i bronhitis i opet muke za moga anđelčića-inhaliranje po nekoliko puta na dan,s time da ga bronhi muči već gotovo dva mjeseca,a da ne spominjem silni kašalj,--totalna nebriga i nemar jedne "majke",kako ona voli reći "brižne"(do 06.06. je sve bilo u redu,jer kada ja nisam radio,svo vrijeme sam posvetio svome djetetu(našem),od buđenja i hranjenja noću,do svakodnevnih šetnji po parku Maksimir,spremanje,presvlačenje,kupanje naše bebice,jer se supruga bojala,-apsolutno sve),no nakon tog dana,nastupilo je apsolutno zanemarivanje našeg djeteta,moje srečice,od strane moje supruge,"brižne majke"!!!!!!!!!!!!!!-NIKADA NEĆU ODUSTATI od svoga djeteta i borbe za njegova prava na zdrav život i sretno djetinjstvo,i na njegovo pravo zdravog emocionalnog i društvenog odrastanja,kao što trebaju imati sva djeca,a roditelji bi trebali i moraju biti ti koji će im u tome pomoći i koji će im pružiti svoju ruku,ali ne samo onda kada padnu,kada se spotaknu,već UVIJEK,naša djeca nas trebaju,VOLIMO IH,LJUBIMO IH I GRLIMO,oni su naša ljubav i naš život!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
VOLIMO NAŠU DJECU,ONA SU NAŠE BLAGO,NAŠ PONOS-NAŠA SREĆA
I NAŠ BLAGOSLOV!!!!!
Renato(tata)
Post je objavljen 01.02.2008. u 11:56 sati.