Mislim pa bilo mi je dosta pisati o tuzi i svemu tomu....hmm....Iako me nije prošlo
ja vam budem o nećem drugom pisala.....Pa poslušajte..
Svako jutro pola šest...hehe
Ma eto svake praznike bi se škvadrica skupila....A tko to???
Da pa naravno jedno desetak dečkiju i crne ovčice Ja i Andrea....
Igrali bi nogomet iza vatrogasnog ...Nekad bi nam se pridružila i mala Maja....Dobro ne nekad
nego stalno....Ona je bila još mala....
Andrea i ja imale ssmo imale nekih šest godina i mi smo bile dvije muškaraće....Gdje dečki tu i nas dvije
ofc....
Nijedan dan nam nije bilo dosadno,nismo imali kompove i ta sranja....nismo ni znali što to
znači...Nije nam to bilo potrebno....Zabavljali smo se i bez kompova i tehnologije....
Raspored je bio ovakav....Ujutro ja kod Andreine bake ma negdje oko pola 10....
Dođu dečki....Ručak niti ne spominjem samo se najedem ujutro i to je to....
Navečer oko 00:00 je bio meni ručak...hehe...
Bilo je dosta starijih od nas....mislim dobro Saša....je bio 5 godina stariji od nas....Tak nešt....
i ostali....
Da a tko bi drugi smislio legendarnu strahovicu??? PA mi....Mislim da pola klinaca zna za to....
Ako čujete negdje u drugom gradu ime strahovica.....Sjetite se nas....To smo mi.....
Bilo je tu još svega od građenja kučica dolje kod mlina....Netko donese slame netko noževa,svakakve predmete i ostalo....Onda od vjenčanja Denisa & Jelene...Iako sam im ja uvijek zavidila uvijek sam htjela reći"A zasto se ja ne mogu vjencati sa Denisom" a djete šta ćeš....
Fale mi ti dani sreće i igranja do beskrajnosti.,....Baš smo pričali neki dan o tome....Fali nam svima
Svi su otišli na svoju stranu.....Jedna se udaje i radi u Njemačkoj,Jedan lik radi u Umagu....i to je to...
Više neće biti te čarolije igranja ispred kuće....Kako bi mi to rekli u "osam na cesti"....
Neće biti više nićega....Današnja djeca....Jedni su za kompom,drugi n izlaze van.......