Marketing
Dobro došla u moj dom, tugo..
Evo pa da započnen ovi post sa jednon mudron izrekon, koju je virovali ili ne izrekla ana (haha, shala ana!!) ima koji tjedan:
''Mene je mater učila da gledan samo sebe i svoju guzicu! Ostali su na drugome mistu, a ja san sama sebi najvažnija!!''
O koliko istine.. da san se držala ovoga prije vjerojatno se nebi dogodila situacija u koju su me dovele dvi osobe. A to je da se osjećan ka neka igračka!!! Koju, kad van dosadi, držite po strani, malo na distanci, ali ne možete se stvarno odvojit od nje, jer šta ako van sutra zatriba??!?! ma je li molin te?!
E sad druga situacija na koju niko ne utječe...
Moja i Mateina.. jedna gospođa, razmišljajući o našoj situaciji, nan je rekla:
''To nije život nego kazna''
i šta mi na sve to? zaplačemo. A zašto kad suze ne pomažu..?
E i osjećan se kao kažnjena. Neznan zašto san i čime zaslužila tu kaznu,,
Gubin one koje volin, neke psihički, neke fizički...
I neznan ko/što mi daje snage za živit tu kaznu..
Nada? pa i ne baš. Svaki je dan sve manje nade.
Uspomene. E da, tako preživljavan. Mislin na ona dobra stara vremena... Neke dobre ljude kojima je stalo... Neke lijepe stvari koje san imala čast doživit...
Mislin na osobu za koju nikad neću postat igračka.. i nemogu van opisat kako mi fali! Toliko mi se energije skupi (šta je inače teško za mene jer san samo tako lina) i dođe mi da svon snagon potrčin do one usrane države i vratin je di joj je misto...
Matea...
i za kraj.... pisma koja me veže uz više osoba.....
Sad kad sam jedan od bivših
znam da nije ti stalo
glasom od šapata tišim
sam sebi kažem budalo
Jer znam da trebao ne bi
al' ja još mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan
Neću da te krivim
al' ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim
s tugom, al' nadam se sreći
I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem
Ref.
Dobro došla u moj dom, tugo
mirišeš na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene
Post je objavljen 13.01.2008. u 00:00 sati.