Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To andjeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvijek. Osjecam te pod kozom, kao da mi umjesto tople krvi ti teces kroz vene, kao da nikad neces nestati!
Uvijek se iznova pojavljujes u mom snu na trenutke koji traju poput vjecnosti, jer u snovima si tako savrsen, nasa ljubav je savrsena...zelim da to traje zauvijek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjecaj da sam tako zasticena, voljena. Medjutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna cura koju si lagao.
Pitam se, kako neko moze povrijediti osobu za koju je uvijek govorio da je voli i pricao sve price u koje sam povjerovala, a bile su samo rijeci koje ti nisu i nece znaciti bas nista. Vjerovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvijek sljepa.
Ti si to vjesto iskoristio. I sada se plasim pomisli da me je izdala osoba koju sam voljela najvise od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razocarao.
U tvoj zivot je dosla ona koja ti mozda znaci sve, al to nije vazno. Za tebe sam bila samo broj...jedna cura koja te iskreno i ludo voljela. Al tako je to uvijek bilo u zivotu. Zaljubljeni su uvijek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zasto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previse sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osijecam, koja me svaki put skrsi, polomi sve u meni mozes samo ti ukloniti.
Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi neda mira...Iako si me izdao, razocarao zauvijek cu te pamtiti kao savrsenu osobu jer si takav u mojim snovima, andjele
Post je objavljen 09.01.2008. u 00:31 sati.