JA TE JOŠ UVIJEK VOLIM
Svake noći kad padne mrak,
Polako, slučajno pogledam na sat.
I sjetim se noći provedenih uz tebe,
Noći kad sam te imala uz sebe.
Al' sjetim se i toga kako te druga ima,
Kako su tvoje oči njezine i kako uživa u njima.
Kako tvoje ruke dodiruju njeno lice
I kako sigurno između već plamte iskrice.
A onda se okrenem na drugu stranu
I tužne oči zatvorim.
Sjetim se mirisa tvoga parfema i viknem:
»Ljubavi ja te još uvijek volim!»
zašto i ti?
opet mene suze sustižu,
plačem, plačem, plačem...
a zašto?
svaka suza ruši snove moje,
ubijaju me ove riječi tvoje.
toliko te volim život bi ti dala,
nitko te neće voljet kao tvoja mala.
sada ti odlaziš,okrećeš mi leđa,
svako tvoje volim te iznova me vrijeđa.
srce je puklo, više nema snege da se bori,
i ono je moralo da se jednom umori.
sama sam nikog nemam, sve me boli,
svaka sunčeva zraka, svaki cvrkut ptica,
u svemu vidim crte tvoga lica.
živim u prošlosti, neželim voljeti,
za koliko vremena ću te preboliti?
volim te nesrećo, volim više od života svog,
zašto tugu meni uvijek šalje Bog?
zašto moram da patim, zašto meni ljubav suđena nije?
zatš nemam nikog da me vječno noćima grije?
ja sam mislila da si ti onaj pravi,
koji će mi vječno na licu držati osmjeh,
ondaj kojem ću uvijek biti važna,
a sada opet ja moram biti snažna.
koliko te volim ove rijeći pokazati nemogu,
volim te više nego ovisnik drogu.
neželim da izađeš iz mog života,
jer s tobom je on uvijek bio divota.
kako ću da te s drugom gledam,
a kako ću tek ja drugom da se predam.
nemoj me zaboraviti, vrati se molim te,
bez tebe neželim dalje, jer previše VOLIM TE...
Post je objavljen 07.01.2008. u 23:27 sati.