Marketing
Go for it
Upoznala sam ga 23.04.2007. Zraio je toplinom i dobrotom. Filip se zvao. Sjedila sam u nekom kafiu s najboljom prijateljicom pijui sok. Trabunjala mi je o koli i profesorima koji su potkopavali njezine mogunosti. Ona je za njih bila propalica i neugledna djevojka. Pitate se zato? Priekajte slijedei post. Naime, ovaj post je posveen Filipu. Vratimo se na 23.04.2007. Zapazila sam ga zbog njegovog osmijeha i sanjarskog pogleda kojeg je u tom trenutku upuivao meni. Osjetila sam kako mi u obraze navire krv, ali nisam ga prestajala gledati. Pomislilla sam: "Sigurno nije iz Karlovca, zapazila bih ga. Tako je predivan." Njegov ga je prijatelj onako djeje udario po leima i gurnuo ga u stolicu. Ja sam se okrenula prema svojoj prijateljici, Mariji, koja je ve bila ljuta to joj nisam posvetila dovoljno panje. Usatal sam se iz stolice i krenula prema filipovom stolu. Sjela sam izmeu njih dvojice i rukom pozvala Mariju da nam se pridrui. Sjedilil smo u tiini. Marija i Daniel (Fillipov prijatelj) su s nevjericom gledali u mene a Filip je zurio u pod. Ja sam poela priati o sanjarskom pogledu i zvonkom osmijehu ovog deka kojemu je izgleda pod bio zanimljiviji od mene same. Moje baljezgarije je prekinula Marija i pojednostavila cijeli uvod. Upoznali smo se i postali prijatelji. Koliko dobri? Predobri.
Moje pitanje vama: Kad prolazite svojim gradom, sjedite u kafiu, u kazalitu ili ste na kolskim hodnicima, shvaate li koliko prijatelja moete imati? Kad biste samo pruili ruku i izrekli svoje ime, bili biste bogatiji za prijatelja vie.
Vanja
Post je objavljen 30.12.2007. u 14:41 sati.