... nakon dugih tisuljea obavijenih neshvaenom duom zaspalog gavrana, vraam se meu nejasnoe dananjice protkane nevjericom sveprisutnih promatraa koji nikako da odustanu...
... nakon svih uzastopnih padova u bezdan isprepleten dijelomice srebrnastim nitima mojih uzavrelih misli, vraam se koraajui sigurnim koracima po sasuenom kasnojesenskom liu to se nakupilo u hramovima klijetki i pretklijetki rasprenog srca ostarjelog dupina...
... uzvraam poglede strancu koji me cijeli ivot traio, neshvaajui da se oduvijek poznajemo., gladim njegovu kosu proetu mirisima suenog kokosa koji u meni izaziva nesanicu uzrokovanu emotivnom erupcijom odavno uspavanog vulkana...
... na ovome zavravam., ne govorim vie niti rijei, oekujui da ete me ponovo pronai na ovim stranicama izlizanih tipki na mat - crnoj tastaturi ., da ete ponovno prolistati moje misli onda kada u se ponovno vratiti...
... ja...
Post je objavljen 23.12.2007. u 17:28 sati.