Maloprije sam,hodajući po sobi,vidjela svoj odraz u ogledalu.Zatim sam zastala i malo bolje pogledala.Te oči su me posmatrale
tako ravnodušno da ih u prvi mah nisam ni prepoznala.
Zagledala sam bolje i u dubini zjenica se vidjela tuga
Posljednih dana se loše osjećam.Izgleda da to niko ne primjećuje,ali drago mi je
,jer se trudim.
I ovoga puta sam vješto sakrila osjećanja i svi misle da sam "normalna"
Da,dobro glumim.Mislite da je film?
Ne,to je moj trenutni život.Nevoljama na filmu brzo dođe kraj,ali su
stvarnom životu je to malo drugačije i dosta sporije.
Opet sam povrijeđena i drhtim .Dešavalo se to i ranije, ali uvijek sam se dizala i nastojala dalje živjeti,kado da ništa nije bilo.

