Po uzoru na Knjazovu emisiju Koleicom po svijetu prvi pokreemo Tempetovu verziju popularnog serijala. Ovim takoer pozivamo sve lanove naeg folklora da nastave u istom smjeru i slijede na primjer.
Mjesto radnje: Makarska Zagreb Beograd Egipat Sarajevo Mostar itd
Vrijeme radnje: 18.11.2007. do 02.12.2007.
Glavni glumci: Any Carevi, Marina Tomi, eljka Vukovi (izaslanica Ane i Miljenka), Dino Bero, Ivan Josipovi i Saa Vuji
anr: pustolovno-povijesna tragi-komedija
Alo Egipat
Ve na samom polasku, Beograd naa polazna stranica dugo oekivanog putovanja inila se predaleko. Preko Bosne nismo mogli zbog snijega, a autoput smo tek na Dugopolju uhvatili jer su neki zaboravili patike u Splitu, a neki su se uputili bez svitala na autu. Nakon otklanjanja svih kvarova i uz par stajanja (di je ono Saa bio u vojsci, Delnice?) te tisuu poziva (nedilja je 098 free of charge) snjeni Beograd se ukazao nakon 10 sati vonje s prosjekom od 130 km/h. Od svih beogradskih znamenitosti najvie su nas se dojmile one gastronomske, pa se Ivanovo nepce sladilo uz Karaorevu niclu popularni Devojaki san, koja je iz samo njemu znanih razloga dobila ime Karaorevi.
A ta e dete, ne sea se on jugoslavenskih jelovnika.
Sljedee jutro je bilo rezervirano za vaenje svih majica dugih rukava iz kufera, kako bi nam torbe manje pizale, a nestrpljenje za popodnevnim letom raste, jer nekima e to biti prvi let avionom. Na aerodromu Nikole Tesle smo se dobro opskrbili alkoholom po povoljnijim cijenama, ipak smo morali misliti i na to da nas oekuje 12 dana u arapskom okruenju. U Hurghadu smo sletjeli sretno, pa su Saine upute pilotu Care, kad ti car ka're samo pravo ostale zabiljeene samo u imaginarnoj crnoj kutiji, koja sreom nikada nee ugledati svijetlo dana Care!!!

Hotel InterContinental Abu Soma biti e na dom sljedea tri dana, a takve se oaze ni najvei faraon ne bi postidio, sobe od 50m2, balkon s pogledom na Crveno more i kompleks bazena koji se protee na 2375m, besplatne saune, kupelji, kava u sobi, zlatne ribice u atriju hotela, disco, privatna plaa, i sve ostalo na nivou 5*. Nakon krae rasprave jer je svima svejedno, poteno smo se raspodijelili u tri dvokrevetne sobe, Any i Marina, kao i Saa i Ivan, svakome po svoj francuski leaj, a Dino i eljka ulaze u svoju sobu i crkavaju od smija doekao ih brani i to king size bed!!! Prvi obrok u Egiptu, zapoet je razgovorom o sranju, to se pretvorilo u praksu svakim sljedeim sjedanjem za stol.
Praksa je takoer postala i uporno Dinovo stavljanje na pijat svega i svaega, da ne bi sluajno neto ostalo na vedskom stolu a da se ne proba. Naime dok smo se mi uporno drali rie, piletine i tjestenine bojei se bilo kakvih probavnih tegoba, koje u Egiptu samo rijetke zaobiu, on je bez ikakvog straha sve trpao u sebe I tako vodei evidenciju o sranjima sada moemo prijei na statistiku:
- Prosjeno se sralo jednom dnevno - Saa tri puta, Marina digod jedan;
- Prosjeno je bilo dugo 15 cm - Dino 30 cm, Any brabonjak;
- Prosjeno je bilo polumeko - eljka proliv, Ivan razbio koljku.
Toliko zasad o tome.

Neki su tu no ostali u krevetu, a neki izali vanka kako bi ispitali teren te uspostavili kontakte i prijateljstva s taksistima koji su nam tih dana bili prijeko potrebni. Iako smo umirali od straha prilikom svake nove vonje, totalni luaci koji po noi voze bez svitala, pa su im truba i blicanje jedini znak raspoznavanja u mraku. Sutradan dok je Marina bila na ronjenju i osvajanju dubina, ostatak se priserava i to doslovno More, izleavanje, bazen, kokteli, masae Naravno sve se zapisivalo na raun sobe, ne razmiljajui da se i to mora platitial care - jednom se ivi! Crveno more je ostalo u znaku ronjenja, koraljnih otoka i grebena, te jatima nikad do tad vienih vrsta raa, murinama, picaso fish, papigaa, a o ostalom arenilu podvodnog svijeta i njegovoj raskoi emo narednih dana sanjati. Zadnju veer pamtimo i po utakmici Hrvatska Engleska za koju smo stol u Papasa baru (English pub) unaprijed rezervirali, i ustro navijali sa 100 Engleza.
Iako smo bili u manjini 6:100, glasove nismo tedjeli, a ni sakrivali radost pobjede! Dodue, nakon zadnjeg gola i izljeva emocija, kada je i na vrhunski poznavatelj nogometa Dino navijao najglasnije, gazda puba (fetivi Englez u iseljenitvu) nas je doao upozoriti da budemo tii jer bi mogli imati problema s okruenjem. Mi smo to rijeili turom pia za susjedni stol, i prisilnim frendly upoznavanjem s najveim i naoko najjaim Englezima u pubu. No je zavrila pijankom i razuzdanim plesom na podiju sa novopeenim prijateljima Terrijem i Hennrijem, don't worry my friend, it was just a game J.
Bio je to kraj lakeg dijela naeg putovanja i ve sljedee jutro autobus se s usnulim putnicima poeo sputati u dolinu Nila preko planinskih prijevoja. Vozili smo se u konvoju od pedesetak autobusa to je normalna pojava u Egiptu, a slijedili su ga vojnici sa terencima pod punom ratnom spremom, ma koliko god to izgleda zastraujue, ti konvoji su vie-manje nepotrebni, i mi smo se cijelo vrijeme zaista sigurno osjeali.
Prizor koji je osvanuo ulaskom u dolinu je aroban, i to zbog prelaza iz totalno beivotnog predjela pustoi, u zelenu dolinu u kojoj vjerovali ili ne postoje tri godinje etve.

Nakon obilaska prvog hrama imenom Phila koji su gradili faraoni srednjeg kraljevstva a poslije i Rimljani, i koji je do prije koje desetljee bio potopljen, dolazimo u Aswan i smjetamo se u hotel. Usput smo obavili prvu kupnju i to po onoj staroj prvi maii se u vodu bacaju, pa tako i kupljene rababe (tradicionalni Egipatski instrument), koje su i preskupo plaene (Dino), a i toliko su smrdile da su zavrile u kou. Smrad koji se irio iz gazelinih rogova na vrhu instrumenta bio je nepodnoljiv, i sigurni smo da se autobusom jo uvijek ire ti opojni mirisi.
Sljedee ustajanje u 2:30h koma, i vonja do Abu Simbela blizu granice sa Sudanom. Uz hladnou iz srca pustinje, koju sada navodnjavaju i pretvaraju u zelenu dolinu, dva golema hrama uklesana u planinu izgledala su impozantno. Glavni je hram Ramzesa II, a onaj drugi je dao izgraditi za najvoljeniju od svojih 200 ena, kraljicu Nefertari. Vraajui se stajemo na Asuanskoj brani, koja je ukrotila moni Nil. Slijedio je ukrcaj na brod, e ovaj put su Saa i Ivan dobili brani krevet, a koliki je bio razmak izmeu njih dvojice dok su spavali bilo je mjesta jo za najmanje jednog ili jednu, meutim to Sai i nije neto polazilo za rukom Sljedei dani su bili rezervirani za razgledavanje hramova i otkrivanje znaenja hijeroglifa, a sve je praeno raznim mistinim priama naeg vodia Branka. Takoer ne moemo a da ne spomenemo Mouhammeda domaina koji se brinuo da smo svi na broju, a koji je i postao na veliki prijatelj do kraja putovanja.
Krstarei Nilom i pristajui u luke, uz pomo nezaobilaznog cjenkanja pridruio nam se jedan suputnik, imenom Ramzo! Blii se Dinov roendan i poklon nije mogao biti nita manje od faraona. Slavljenje roendana proteglo se i na nekoliko dana (noi), pa smo tako zapoeli s balom u egipatskim nonjama, a zavrili Izborima 2007, ma ija god pobjeda bila, mi smo je slavili i ne znajui prave rezultate! Osim to je na Dino bilo slavljenik, preuzeo je ulogu voditelja animacijskog programa, ali i prevoditelja za nazone Njemake turiste, tako da su debele tuste stare Njemice doslovno izile na koreografsku izvedbu popularnog hita iz 80-tih.

Suzy, Suzy.a ha ta Suzy...Tko je Suzy? Dino je vjerojatno nakon te veeri nije mogao vie ni pogledati u oi, a samo no prije bila je njegova glavna preokupacija. Saa opet nije imao sree, a Ana je tu no bila tako slatka
Partiji monopola koji se odigrao prvih dana na brodu, prisustvovala je najvea mrziteljica drutvenih igara Marina, i naravno popuila meu prvima Sad vjerojatno i znate zbog ega ih ne voli, iako ona komentira da je to zato to su se Saa i Dino urotili protiv nje.
Zadnji dan krstarenja bazen na palubi nije bio uobiajeno pust, i to iz dipeta! Iako temperatura vode nije bila vea od 15C prvo Ivan, a za njim bez razmiljanja Saa, sve zbog jednog apata: Ma nema anse da ue, ledeno je odglumili su heroje kojim nikada nije hladno. Ma pravi morski vukovi...
Tu je naa zadnja luka kraljevski grad Luxsor, gdje smo ostali zapanjeni veliinom hramova Karnak i Luxor, kao i obeliskom pomalo pohlepne kraljice Hatshepsut koju je na kraju sin smaknuo s vlasti. Veer smo proveli razgledavajui knjiare, u kojima je svatko mogao pronai poneto za sebe po vrlo povoljnim cijenama, a i razglednice smo morali poslat iako do sad jo nikome nisu stigle! Toliko o brzini i aurnosti arapskog naroda.
Dolina kraljeva protezala ne u nedogled, a veina faraonskih grobnica zauvijek e ostati okovana u planinskim masivima. Izmeu 63 do sad otkrivene grobnice posjetili smo one najznaajnije, grob Ramzesa VI koji i nakon 3100 godina uva prirodne boje oslikanih crtea i hijeroglifa, te mumiju Tutankamona koju smo vidjeli meu prvim posjetiteljima samo 10-tak dana nakon njenog otkrivanja. 
Nekima, tonije Sai, Marini i Ivanu ni to nije bilo dovoljno pa su se pod vodstvom dvojice beduina uspeli na naoko oblinju i malu, a u zbilji najveu uzvisinu gorja. Pogled je bio aroban s jedne strane dolina kraljeva, s druge kraljica i panorama Luxsora koji se ponosno uzdie sa obale Nila. To ih je kotao kanjenja na autobus i desetak egipatskih funti izbijenih iz depa zbog napasnih beduina kojih se tako lako nisu uspjeli rijeiti, a od grobnice naravno nita.

Naa sljedea destinacija je glavni grad Kairo, a do njega najgorim prevozom koji moete zamisliti. ekajui na peronu vlak, od svih lanova nae grupe vrijeme nam je kratio legendarni ika Bata (iz prolog rata), pa njegov lik nikao ne smijemo izostaviti u ovoj prii. Vremeni iko u Energy majici sijede kose i klempavih uiju, bio je Sain najbolji drug. Batina najvea napast bili su ulini prodavai, koji su kao za pegulu uvijek njega prvog povlaili za rukav i nutkali raznim suvenirima, a kojih se on nikako nije mogao otarasiti. Prizor kojem su Saa i Dino prisustvovali u Aswanu prepriavali su jo danima. Napasni trgovci su trali za ika Batom i nutkali mu papiruse, a on je samo bespomono odmahivao rukama i mijenjao smjer kretanja pa lijevo, pa sad desno, pa pusti me neu nita da kupim, al prodava ne odustaje. Na svakim sljedeem bazaru u Egiptu ika Batu se nije moglo vidjeti ni kilometrima od ulaza. samo je vjerno ekao svoju suprugu. ivio Bata, pravim imenom Toa!

Nekako smo preivjeli no u vlaku za Kairo, uz narueni ples (pa opet povodom Dinovog roendana) vrijeme smo ubijali u klubu samo da manje boravimo u spavaim kolima gdje se ni Any nije mogla okrenuti a kamo li muka polovica naeg drutva. Dino je bezuspjeno pokuavao oprati noge br.46, u neemu to bi trebao biti lavandin dok je voda kapala a ne tekla. Saa je naravno morao izbaciti ono to pojeo taj dan (gore spomenutih 3 puta), pa smo tako narednih dana sluali kako se govno kotrljalo pa tranicama. Marina i eljka nisu ni pokuale ui u taj WC koji je bio jednini u vagonu. Bolje trpit.... katastrofa...
Sve je baeno u sjenu sljedee jutro, kada smo pravo sa eljeznice krenuli u posjet Gizi. Vjerojatno nikada neemo zaboraviti prvi prizor Keopsove piramide koja je provirivala iz jutarnje magle i smoga Kaira. Vidi je care, ne mogu virovat! Ma da mi je znat kako su ovo napravili opet se zaula pogodite ija reenica?! Sva do tad viena uda ove slikovite zemlje pala su u zaborav, i svi smo jedva ekali ulazak u to nerazjanjeno svjetsko udo. Sluajui podatke o veliini, visini, broju kamenih blokova, a teinu da ne spominjemo, sve smo vie bili blii vjerovanjima da to nije djelo ljudskih ruku. 
Puzei i to uzbrdo tunelom visine samo 1,30m do centralnog sarkofaga i srca piramide neki su zaradili i upalu miia, ali sve je vrijedilo truda jer tko bi mogao sebi oprostiti da posjeti Egipat, a ne ue u graevinu koja jo uvijek slovi za najveu svjetsku misteriju. Idemo na vidikovac, gdje nakon par snimaka i par udara DESNA kako ne bi zaboravili liko kolo, slijedi zadatak cjenkanja za Marinu naravno, pa smo za 10kn jahali na devama. Ne damo im vie!
Evo nas pred sfingom zbog ijeg se nosa jo lome koplja izmeu Turaka i Francuza, tko je pucao u goluba na sfinginom nosu? Umorni nakon kave s pogledom na piramide i Portugalce, odlazimo u hotel u kojem emo biti smjeteni sljedea 3 dana. Iako premoreni, skupili smo snage za prvi noni izlazak u Kariu, i pod vodstvom Mouhammeda napravili dobar timung u Hard Rock cafeu.
Sljedei dan e Saa najvie pamtiti, i to ne zbog upoznavanja Hanke Paldum s kojom su se on i Dino slikali u centru Kaira, ve zbog nezaobilaznog shopinga i suvenira, alova, nakita i drugog tereta koji je morao ponijeti u ruksaku na svojim leima. Zbog trgovaca koji su bili prenapadni, ubrzo smo otkrili najbolji nain sputanja cijena pa smo meusobno glumili jedni drugima mueve i ene, tako je uvijek netko mogao grintati kako je to preskupo! Svatko od nas je imao svoj nain trgovine i postizanja najnie cijene: Any je okretala glavu i vikala ne dam mu toliko, ni u ludilu! Marina je sputala cijene bezobrazno nisko, i skoro smo je prodali za par tisua deva. Dina su najvie voljeli jer su ga ve u drugom duanu zaminili za Arapa, a kad je i zanijekao pitali bi ga jel' ti bar mama?, a i takuin je lako otvarao. Saa i Ivan su se priklanjali enskom dijelu, jer su vidjeli da za niu cijenu treba imat sise a ne muda. Dok je eljka lukavo iz prikrajka ekala da drugi za odreeni suvenir postignu prihvatljivu cijenu, pa na kraju povikala I ja u kupit jedan!.
Nakon dueg vremena ponovno smo ugledali more, i ovaj put nam se zaplavilo Sredozemno. Alexandrija je neto drugaija od ostatka Egipta, ini se ia a i miris Mediterana vratio nam je sjeanje na dom. I drug Tito je esto spominjan kao jedan od bliih Nasserovih suradnika iju smo palau obili, a kao posljedica njihovog prijateljstva i danas bruji ulicama Egipta nezaobilazna Zastava 128! Nakon obilaska katakombi, na ruku susreemo Hanku Paldun i folklor iz Sarajeva nigdi bez folklora, a i ova ena nas stalno prati J. Na povratku su nas pive iz Alexandrije kotale mjehura, autobus ne staje a nama pripelo! ta sad?! Sreom uvijek budni Dino spaava stvar i otkriva WC u busu, pa je Saa ovaj put obiljeio teritorij i po autoputu a ne samo na tranicama.
Zadnji dan nam koncentracija polako poputa. Priu o prvoj stepenastoj piramidi u Sakkari smo jo i odsluali, 12 m visoka statua Ramzesa II u Menfisu je ostala zapamena, ali povratkom u Kairo totalno smo blokirali, pa je prilikom obilaska Koptske etvrti gdje ive krani i crkve Sv. Vlaha nae dete Ivan zaspalo. Nastavljamo obilazak po Citatelli u ijem se zaklonu uzdie damija napravljena od alabastra, i u koju kao pravi turisti odluimo ui. Svi se skidamo, pardon izuvamo, a razgolienu Any pokrivaju zelenom kutom. Da ostanemo kod zelene boje, Saa i Dino u zadnjim minutama prije leta prolaze kroz najslikovitije predjele Kairskog geta, a od Mouhammeda dobivaju pie za dovienja, gusto, slinavo, porko i nimalo privlano, ispijaju iz tko zna kad zadnji put oprane ae. Fuj Na kraju saznaju da je to zgnjeena eerna trska pomijeana s vodom I sami se jo vjerojatno pitaju kako nakon prvog gutljaja odmah nisu pohitali na zahod.
Check out i pakiranje smo brzinski odradili i najvie problema nam je zadavalo zatvaranje i teina kufera, a posebno briga za Ramzu i njegov prvi let. Avion kasni, a mi se potajno nadamo da nee ni doi pa da emo biti prisiljeni ovo putovanje produiti jo jedan dan
U ranim jutarnjim satima ipak slijeemo u Beograd, i nimalo nije bio ugodan osjeaj vratiti se i to na 0C !
Nakon dueg sna, okupljamo se u Knez Mihajlovoj na prvom prepriavanju doivljaja i utisaka, gdje pada dogovor da odemo na kuglanje pravi ameriki bowling! Teamovi su podijeljeni a najea borba je bila izmeu Sae i Ivana... I opet u pivu, i opet problemi s mokrenjem, tako da su se svima lica ozarila ugledavi ne veeru, nego WC u Tri eira na Skadarliji. Ne zaobilazimo to mjesto prilikom posjeta Beogradu. Neki ve padaju s nogu, neki moraju sutra preko Romanije voziti nazad kui, a nekima to nije bio dovoljan razlog da ne provedu zadnju ludu no u beogradskim diskotekama i na privatnoj urci.
I
demo kui, dosta je kurbina pira, a i olde su kraju Saa pun elana vozi malo Dinovo pa Marinino auto, svima san dolazi na oi ali ne damo se, treba vozae drati budnima! Nezaobilazna stanica Sarajevo i evapi kod elje, nekima jedna porcija nije bila dovoljna pa nam je sve vie postajalo jasno da na probu u 18:00 neemo stii Draene izvini ali evapi s kajmakom su bili predobri, a od vrueg somuna se nije tako lako odvojiti!
No polako pada, Marina staje u Konjicu jer je u retrovizoru izgubila Dinovo auto... Nema mukog dijela i nema, ve je i zabrinuta... Nakon desetak minuta Dino parkira i izlazi sa Ivanom te briu farove, mislili su da im ne rade svitla, a u stvari se nakupilo toliko blata i porkice da nita nisu vidjeli ve kilometrima.... E Dino i auti....
Granica je dola relativno brzo i evo nas opet u Lijepoj naoj! I ista je, ne biste ni vjerovali kako, nakon dva tjedna plisa i smea koje se u Egiptu kroz prozore baca ili odlae na krovove kua, ali oni znaju ta je kontejner, a na povratnoj ambalai smo mogli milijune zaradit.... I opet naa mrea i opet nedjelja - vikend 098 free of charge, muki su se toliko zapriali sa Ilijom da je Saa umjesto za Makarsku u Opuzenu skrenuo za Dubrovnik, pardon Kupare jesi li ono tamo bio u vojsci moda?
Kui smo, moja Makarska! Kakvo li e vrime sutra...? Kau kia, ne bi bilo loe vidjeti je nakon 15 dana... Iako udno svako u svojoj sobi ide le u svoj krevet, a tako smo se navikli jedni na druge.... Misli se roje, nemirno jo putuju pustinjom prate obrise dina, plove Crvenim morem i zaranjaju u koraljne grebene kako bi jo na trenutak vidjeli razigranog Nemu, ili zaplovili na leima dupina... Sve se pretvara u obrise piramida i slike s ocrtanih hramova koje se uzdiu daleko prema zvijezdama... uti se vlaga i kripi pijesak u ustima, sui grlo... Dok se uje amor neumornih trgovaca jasno ukaju koralji i ostalo poludrago kamenje s Kairskog bazara... Pustinjski vjetar para obraze a na palubi broda Solaris nae oi poprimaju sjaj Horusovih, vjerojatno zbog punog mjeseca koji nas je jasno ocrtan i nestvarno ut pratio na nebu tih dana... Daleko s tim mislima tonemo u san, i dogovor je ve pao - sljedee godine osvajamo Kineski zid!
Post je objavljen 19.12.2007. u 21:48 sati.