Sretna sam ovih dana. Svaki dan shvatim neke nove stvari koje me jako razvesele. Tada imam osjeaj kao da dio po dio mojih tereta padaju s moga uma.
Vidjela sam Ga juer. Zagrlili smo se i poljubili, a u meni nita. Nije bilo onog osjeaja od prije. Onog osjeaja treme kada ga vidim. Nije ni bilo leptiria u trbuhu, klecanja koljena i drhtanja glasa... Bila sam potpuno ravnoduna. Drago mi je zbog toga. Ba kao da mi je neki teret pao s uma koji me tako dugo i tako jako muio. elim jednostavno krenuti dalje, ostaviti prolost za sobom, gledati samo na ono to se dogaa sada.
Sretna sam ovih dana. Shvatila sam da puno negativnih stvari ima tako puno pozitivnih strana. Samo ne treba razmiljati o negativnim stvarima, nego samo o tim pozitivnim, gledati samo na njih, prihvatiti ivot onakvim kakav je. Toliko sam puta plakala zbog odlaska u Njemaku, toliko se puta naivcirala, a sad - kad malo bolje razmislim, zato? Zato troiti suze na neto to zapravo ni nije tako negativno? Naravno, jako mi fale moji prijatelji i teko mi je bez njih, ali nije Njemaka na kraju svijeta, a i nisam tamo cijelu vjenost. Shvatila sam to kada mi je moja prijateljica juer rekla jednu reenicu: "Ni ne zna koliko sree ima to ima tu mogunost ii u Njemaku i vidjeti toliko lijepih stvari!" Istina, svata sam vidjela tamo. Nain ivota je drugaiji, ljudi su drugaiji, sve je drugaije. Uskoro opet odlazim, opet se rastajem na neko vrijeme od svojih prijatelja. Opet u biti tuna, znam, ali mislit u na pozitivne stvari. Optimist sam, uvijek sam bila i nadam se da u uvijek i ostati.
Sretna sam ovih dana. Juer je bio jedan od boljih dana u mom ivotu. Bila sam s razredom u Grazu i bilo je tako lijepo. Bili smo svi tako veseli i vedri. Nisam ni u jednom trenutku pomislila: "Joj, kako je dosadno!" Kao eer na kraju, ili smo zajedno van. Lijepo smo nazdravili za Graz i za jo puno takvih izleta i naravno, za Dalibora, naeg vozaa.
Ah da, raspoloenje prolog posta je bila samo faza koja nije dugo trajala.
Do sljedeeg puta, vaa Anonima Brineta...
