Zahode, pjevat o tebi hou,
usluge mi prua danju i nou,
slavnijo rupo od svake rupe,
ekaju golo rumeno dupe,
muhe to oko tebe se kupe,
kolo su drevnih, usranih Muza;
poast ti daje i moja guza!
Zahode, vrli kraljevski trone,
kad vjetrovi se kroz crijeva gone.
Do tebe stope katkad su teke,
tad plaaju se najmanje greke,
i car ti ponizno prilazi, pjeke,
rijei se tada svih carskih uza;
poast ti daje i moja guza!
Primi je blago, dobrostiv budi,
osrednje tovno govno ti nudi.
Neka je tvoje naruje stiska,
kao oboa trube, bez piska;
najljepi ukras tebi je driska.
A prdac njoj je tek anakruza;
poast ti daje i moja guza!
Ti stihova si knjiica cijela
i svatko moe seru proitat
na zidu tvome sabrana djela;
ija su? to i ne treba pitat,
guzobris svaki jedan je citat
a sraka sonet dirljiv do suza;
poast ti daje i moja guza!
Otmjeno tebe zovu i WeCe,
koliko tu se zaelo djece.
I klozet za Gospodu i Dame,
meki si ti od najmeke slame,
parfemi tvoji i leptire mame.
I one dugih i kratkih bluza;
poast ti daje i moja guza!
Zahode vjeni, zahode javni,
biti nastavlja, mali, a slavni.
Vjenoga sranja to nee jenjat,
sve e se, govno nee se mijenjat,
ti si mu carstvo, mar mu je uza
poast ti daje i moja guza!
Zahode poljski sa upljim srcem,
pozdravljam tebe dvostrukim prcem.
Ne moe tebe nitko preiat,
u rupu srat u, u zrak u piat,
moda u katkad u mraku zbriat,
prekratka ti je hipotenuza;
poast ti daje i moja guza!
Zahode sretni, izvore znanja,
ivjet e vjeno, sve dok je sranja!
Post je objavljen 06.12.2007. u 20:04 sati.