Someday there'll be a cure for pain...
Supergirl: -pitanje-
noname: Ne, ta ti je? Nisam.
Supergirl: Jel te sad tu neto zapeklo? (pokazuje na srce)
noname: Ne.
Supergirl: Aha.
noname: Zato to?
Supergirl: Jer lae.
(ovaj razgovor postoji samo u mojoj glavi, to pitanje postavljam samo sebi)
Od sedmog mjeseca znam za tu la. Ali nemam ti snage rei. Ne smijem.
O hrabrosti, gdje nestade?

"Ponekad imam potrebu napustiti povrinu zemlje, ponekad imam potrebu biti ispunjena ljubavlju prema itavom svijetu, potrebna mi je ekstaza. Ponekad je mom mozgu potrebna njega. Kad nema nieg drugog osim mene i zvjezdanog neba, dok mjesec izgleda poput djejeg lica a ja mu se ne usuujem nasmijati.
ini mi se da sam moda i ja dijete..."
Bombon
Mian Mian
Ipak sam izrekla tu la, sad nije vie la. Nije ispalo kako sam htjela da ispadne, bilo je izravnije. Ipak imam hrabrosti.
Sad je dobro...
Ego mi je na mjestu ali ipak boli.
Prestajem s porokom.
Ja sam karakter i to u dokazati.
Odoh k njoj.
Veeras u se nasmijati mjesecu.
Post je objavljen 28.11.2007. u 13:11 sati.