Tako iznenada, ušao je u moj život!! ..sjećam se još i danas.. bila sam jako nezainteresirana po pitanju dečkiju! Nakon prvoga razočaranje u muški rod, predala sam se!! Nekako, nisam pridavala nikakvu posebnu pozornost tome.. ah, kako dođu, tako i odu!! ..no, on je bio nekako poseban.. bio je osoba za kojom bih se vjerojatno osvrnula nakon što bi prošao pored mene, jer je imao iznenađujuće plavu (?) kosu.. imala sam se priliku s njim i upoznati!! ..sms-ovi, kratke kave, dugi razgovori,.. probudili su moje osjećaje!!.. počeli smo se nalaziti.. i sve sam mu više i više vjerovala.. zaljubila sam se!! Ah!!.. leptirići u trbuhu pri svakom susretu, pomisli.. ..jednostavno, bio je neizostavni dio mojega života iako sam po pitanju zrelosti na samoj ništici.. voljela sam ga i nisam obraćala pozornost na ništa!! …..no, kada misliš da je sve super, da bolje ne može biti.. e, onda sve to super nestane.. jednostavno se sruši sve.. samo je ostao onaj mali temeljčić koji pridržava nas kao osobe i koji ne da da pokleknemo radi ničega!! ..hmm..?! jedino što me ubija je to, ..što mi je rekao da je to učinio svjesno.. i što je to ponovio više puta.. iako sam se pravila jaka, to me ubijalo iznutra.. vrištala sam, no, glasa nije bilo,.. jednostavno, htjela sam nastaviti svoj život kao i do tada.. no, nešto me sputavalo na svakom pokušanom koraku unaprijed.. nakon moga neprestanog razmišljanja, javila sam mu se.. zaboravila sam to na trenutak.. i odlučila mu pokloniti svoje prijateljstvo (ili on meni svoje?!).. ..jednostavno, pala sam na njegove riječi, njegov dodir, njegov poljubac, njegovo sve.. i sve zaboravila na trenutak.. nisam htjela razmišljati o ružnim stvarima, iako me svaki pokret, riječ na to podsjećalo.. u tim enormnim količinama misli počela sam se polako gubiti.. opet sam se počela zatvarati u sebe.. i praviti se hladna koliko god je to u mojoj moći.. uspjela sam.. kako kažu, povrijedila sam ga.. no, znam da nisam više nego sebe.. jednostavno……..
Post je objavljen 28.11.2007. u 09:35 sati.