Pregled posta

Ležim pored tebe,gledam tvoje prazne oči,dodirujem tvoje prozirne ruke,ne osjećam te.Prolazim prstima tvojim tijelom,ne osjećam.Ljubim te,a srce ne kuca,suze teku bez razloga,samo izbacuju bol iz mene,tako da ne mogu osjetiti...Usnama dodiruješ moj vrat a ja želim da me ugrizeš,da osjetim.Hodam,gledam u prazno,gledam kroz tebe,gledam a ne vidim.Vjetar me odnosi,niti ne pokušavam hodati protiv njega.Vrištim a nitko me ne čuje,nitko se ne okreće,nitko me ne vidi.Čini se da srce nestaje,da se otapa.Svaku noć kucaju na prozor i odnose sve što pokušavam osjetiti.I svaki put kada se moje srce pokuša približiti tvojem dođu i odnesu ga.Sve je postalo tako ravno,ne postoji toplo ni hladno,ne postoji sreća ni bol,sve se odjednom stopilo u ništavilo.I više me jednostavno nije briga,nemam što izgubiti.Oni rade sa mnom što žele,ja se ni ne pokušavam opirati,nemam snage,nemogu više.Nemogu biti sretna jer se nema smisla veseliti kada je sreća osjećaj koji se pojavi u jednom trenutku a u drugom nestane.Zašto biti sretan kada će te u sljedećoj sekundi netko rasplakati?Zašto voljeti kada voljene osobe samo odlaze,jednostavno otiđu,bez pozdrava,bez smiješka,bez zagrljaja?!I čemu se vezati uz osobu kada će se ona jednostavno izgubiti u magli?Čemu pružiti ruku kada je ona neće uhvatiti i čemu se truditi kada sve što te čini sretnim,ispari?I tamo gdje je nekada bilo srce,sada je samo praznina,rupa u koju sve pada i nestaje u zaborav.Neznam tko ju je napravio.Možda osobe koje su otišle,možda ja sama,kada sam zbog straha otjerala voljenje osobe dalje od srca.Ali više nije ni važno,jer se srce itako neće vratiti.Nema razloga za povratak kada će opet pucati na komadiće...Dotakni me i osjetiti ćeš da sam samo tijelo.Čemu se okretati za svijetlom kada će te svijetlo razočarati?!Dati ti lažnu nadu te se zatim ugasiti?Čemu očekivati nešto,nedati se i veseliti se kada će te ljudi itako razočarati,kao uvijek.I zašto cijeli život trpjeti razočaranja?Sanjam mjesto u svim bojama,bez ijedne stvari koja bi mi mogla dati nadu.Sanjam mjesto gdje ču moći ležati cijeli dan i promatrati boje znajući da ne postoji nada da se u bilo kojem obliku pojave osobe koje su odavno otišle.Sanjam mjesto gdje ću moći spavati,zaspati i nikada više ne otvoriti oči...




POSVEĆENO TEBI KOJEG NESMIJEM DOTAKNUTI,U ČAST ZADNJEG PUTA KADA SAM GLEDALA KROZ TVOJE OČI

Gledaš me
onako lijepo,
sjediš pored mene
a nemogu te dotaknuti.
Smiješiš mi se
kao na silu tješiš me riječima
preteško je reći zbogom.
Znajući da te zadnji put vidim
okrećem glavu
sakrivam suze.
Znajući da ti zadnji put pričam
ništa ne govorim
da ne čuješ kako mi drhti glas.
Sjediš pored mene
po posljednji put
a nesmijem te zagriliti.
Nemoj uništiti tišinu riječima
gledaj kako se raspadam.
Znajući da je gotovo
izbjegavam to čuti od tebe.
Osjećam tvoj pogled
strah me vidjeti te,
previše boli,
tvoj pogled ubija.
Znajuči da je gotovo
gledam kako odlaziš
gledam kako se udaljavaš
čujem kako tišina vrišti.
I nisam imala snage
da te poljubim,zadnji put.
Krećem,
ne trudeći se zaustaviti suze,
nije važno kuda idem
jer taj put ne vodi k tebi.
Jednom,u svijetu daleko odavde
možda se sretnemo opet.






Post je objavljen 22.11.2007. u 13:45 sati.